SLATKO SEĆANJE - BAKIN KOLAČ NA ČAŠE: Recept bez vage za savršeno sočnu i ukusnu poslasticu
Jednostavna smesa, proverena mera i miris vanilije koji vraća u dane praznika, mrsnih ručkova i tihog porodičnog mira.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
U dolini Neretve, gde leto miriše na zrelu smokvu, nastao je starinski kolač koji ne traži mnogo, a daje gotovo sve - hercegovačka smokvara. Pravljena od onoga što je domaćinstvo imalo pri ruci, bez raskoši, ali s merom i strpljenjem, smokvara nosi ukus vremena kada su se recepti prenosili šapatom i pamtili, umesto da se zapisuju.
Danas se ovaj starinski slatkiš proširio daleko izvan svog zavičaja i rado se nalazi na trpezama širom regiona, posebno omiljen u danima posta na vodi, a ponekad i kao slatki gost iftarskih večeri, ali uvek ostaje verna svom poreklu - jednostavna, gusta i puna dubokog, gotovo karamelastog mirisa smokve.
• 2 šolje vode
Za preliv (sirup):
U posudu stavite vodu, ulje i pekmez. Pustite da proključa. Čim provri, smanjite vatru i postepeno dodajte mešavinu pšeničnog i kukuruznog brašna sa praškom za pecivo. Mešajte energično drvenom kašikom dok ne dobijete gustu, lepljivu masu koja se odvaja od zidova posude. Ostavite da se malo prohladi.
Od mlake smese otkidajte komadiće veličine većeg oraha. Oblikujte kuglice, pa ih spljoštite dlanovima u disk. Tradicionalno se svaka smokvara pritisne na najsitnije rende kako bi dobila karakteristične šare.
Redajte ih u podmazan pleh. Pecite na 200 °C oko 20–25 minuta. Treba da se blago stegnu, ali pazite da ne izgore jer su već tamne od pekmeza.
Dok se smokvare peku, skuvajte sirup od vode, šećera i malo pekmeza. Ostavite da vri nekoliko minuta. Vruće smokvare zalijte hladnim sirupom ili obrnuto. Važno je da jedno bude vruće, a drugo hladno. Ostavite da upiju sirup i da se potpuno ohlade.
Jednostavna smesa, proverena mera i miris vanilije koji vraća u dane praznika, mrsnih ručkova i tihog porodičnog mira. Po sastojcima skroman, a po ukusu raskošan desert, idealan za dane kada tipik dopušta beli mrs, sa slojevima vanile, keksa i čokolade koji se tope u ustima. Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i delikatan fondan sa malinom koji dokazuje da post može biti savršenog ukusa. Brza priprema i bogat ukus izdvajaju ovu poslasticu koja potiče iz manastirske tradicije i lako se pravi u svakoj kuhinji.
• 2 šolje šećera
• 2 šolje vode
• 2–3 kašike pekmeza od smokava

Priprema
SLATKO SEĆANJE - BAKIN KOLAČ NA ČAŠE: Recept bez vage za savršeno sočnu i ukusnu poslasticu
STARINSKA KREMASTA POSLASTICA BEZ PEČENJA - SPREMNA ZA NEKOLIKO MINUTA: Jednostavan recept za kolač koji će obradovati celu porodicu
NEVEROVATNO - OMILJENA DOBOŠ TORTA BEZ MLEKA, JAJA I ULJA: Raskošna, sočna poslastica za dane posta na vodi
PROBAJTE MANASTIRSKI KOLAČ OD GRIZA I VINA – ODUŠEVIĆETE SE: Jednostavan recept koji spaja neočekivane arome
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Testo se mesi od svega nekoliko sastojaka, a u sredini krije džem i orahe.
Hrskave kore, orasi, kuvana pšenica i slatki sirup daju ovoj poslastici sasvim drugačiji karakter, a recept čuva zanimljiv trag tradicionalne kuhinje.
Prirodna slast koja osvežava i greje dom, idealna za porodične trenutke i male sladokusce.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Krompir, crni luk i jaja uz malo masti daju jelo koje je nekada bilo jednostavno rešenje za gladne pastire i ukućane.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.
Testo se mesi od svega nekoliko sastojaka, a u sredini krije džem i orahe.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.