Na ostrvu Spetses, između kamena i soli, gde se more neprestano vraća obali kao da joj nešto šapuće, nalazi se Manastir Živonosni istočnik - sveto mesto koje nosi poseban mir i posebnu težinu molitve. Tamo, gde se sećanje na stradanje i nada u vaskrsenje prepliću, čuva se i jednostavna kuhinja koja ne traži ništa više od onoga što je već dato u prirodi: paradajz, maslinovo ulje i riba iz mora koje okružuje ostrvo. Iz te skromne, ali duboko simbolične manastirske trpeze nastaje jelo koje se sprema polako, kao da i samo učestvuje u tišini manastira.
Sastojci:
Za 4 osobe
- 2 kg zrelog paradajza
- 150 ml maslinovog ulja
- 2 veće glavice crnog luka, isečene na tanke kolutove
- 2 paprike tipa roga, isečene na tanke kolutove
- 2 čena belog luka, isečena na tanke listiće
- 2 kašike kapara, odsoljenih i dobro oceđenih
- veza peršuna, sitno seckanog (listovi)
- kašičica sušenog origana, usitnjenog
- 4 fileta bele ribe po izboru (kirnja, cipal, bakalar…), sa ili bez kostiju, težine oko 200-250 g svaki
- so, sveže mleveni biber
Priprema:
Isecite dva paradajza na srednje, okrugle kriške i ostavite ih sa strane. Preostali paradajz izrendajte na rende.
U širokoj i plitkoj šerpi zagrejte polovinu maslinovog ulja na srednjoj vatri i dinstajte crni luk i paprike dva minuta, dok ne omekšaju. Dodajte beli luk i dinstajte još jedan minut. Ubacite rendani paradajz i kapare, promešajte i kuvajte 10-12 minuta.
Sklonite s vatre, posolite i pobiberite, dodajte peršun i origano i promešajte.
Zagrejte rernu na 180°C.
Uzmite pleh (nerđajući ili vatrostalan) koji može da primi riblje filete lepo raspoređene u jednom sloju. Sipajte u pleh polovinu paradajz-sosa i ravnomerno ga rasporedite. Preko poređajte kriške ribe i prelijte ih preostalim sosom. Preko ribe složite kriške paradajza koje ste ostavili sa strane.
Prelijte preostalim maslinovim uljem, dobro posolite i pobiberite, pa pecite oko 40-50 minuta (u zavisnosti od vrste ribe i debljine kriški), dok riba ne omekša, sos se ne zgusne i kriške paradajza ne porumene.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
Kopriva, pirinač i jaja pretvaraju se u skroman, ali snažan obrok za dane bez strogog posta – jelo koje neguje telo i vraća meru u svakodnevnoj ishrani.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.
Jednostavna riba iz atonskih kuhinja otkriva kako se od nekoliko osnovnih namirnica pravi jelo koje spaja post, tradiciju i miris Mediterana