Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Monasi su vekovima negovali posebnu kuhinju zasnovanu na skromnim, prirodnim namirnicama, pronalazeći načine da i tokom najstrožih dana posta pripreme hranljive i ukusne obroke bez ulja. U manastirskim trpezama pažnja se nije poklanjala samo ukusu hrane, već i njenom značenju u okviru podvižničkog života, gde jednostavan obrok postaje deo molitvenog pravila i duhovnog usmerenja.
Među takvim starim manastirskim receptima nalaze se i posni namazi na vodi, koji se pripremaju od skromnih sastojaka, ali zahvaljujući pažljivom spajanju ukusa pružaju punoću koja prevazilazi njihovu jednostavnost. Ovi recepti svedoče o umeću monaške kuhinje da od onoga što je na raspolaganju stvori hranljiv obrok, poštujući duh posta i potrebu čoveka za skromnom, ali ukusnom trpezom.
Sastojci
2 kuvana krompira
1 kuvana šargarepa
100 g mlevenih oraha
2-3 čena belog luka
malo vode u kojoj se povrće kuvalo
sok od limuna
so po ukusu
malo aleve paprike ili suvog začinskog bilja (po želji)
Foto: Gemini
Posni namaz na vodi po manastirskom receptu svojim ukusom iznenadiče mnoge
Kuvano povrće izgnječite ili usitnite, dodajte mlevene orahe i beli luk, a zatim postepeno dolivajte vodu u kojoj se povrće kuvalo dok ne dobijete kremastu teksturu. Začinite limunovim sokom i solju, a po želji dodajte i malo suvog začinskog bilja kako biste dodatno obogatili ukus. Dobijeni gusti namaz premažite na hleb ili posnu pogaču i poslužite kao zasitan i hranljiv obrok tokom posta na vodi.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
U nazaretskoj sinagogi Hristos je objavio da se pred okupljenima ispunilo ono što je vekovima ranije prorekao Isaija, a vladika Nikolaj objašnjava značaj tih reči za Hristovu misiju i Božju milost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje pojasa Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Kornilije, satnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Jovana Zlatoustog, dok Jevreji danas slave drugi dan Roš Hašane, a muslimani nemaju veliki praznik.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.