Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.
Post na vodi ne mora da znači odricanje od ukusa i raznovrsnosti, što najbolje potvrđuje i vekovna manastirska kuhinja, zasnovana na jednostavnim, dostupnim i hranljivim namirnicama. Među jelima koja se pripremaju u vreme posta posebno mesto imaju ona koja se kuvaju bez ulja, a ipak pružaju osećaj sitosti i topline domaćeg obroka.
Mladi grašak iz rerne, pripremljen bez ijedne kapi ulja, jedno je od takvih jela: jednostavan, brz i okrepljujući ručak koji podseća na trpezu pravoslavnih manastira, gde se kroz skromnost sastojaka neguje zahvalnost prema darovima prirode.
Sastojci
• 500 g graška
• 3 srednja krompira
• 2 šargarepe
• 1 veća glavica crnog luka
• 2 čena belog luka
• 1 kašičica slatke aleve paprike
• malo bibera
• lovorov list
• peršun
• so
• oko 300–400 ml vode
Gemini
Grašak iz rerne, savršen ručak za dane posta na vodi
Priprema
Crni luk sitno iseckajte i stavite u šerpu sa malo vode da lagano omekša i pusti aromu. Dodajte šargarepu isečenu na kolutove i krompir isečen na kocke, pa ubacite grašak, začine i nalijte vodom toliko da svi sastojci ogreznu. Kuvajte kratko, oko 10–15 minuta, dok povrće blago ne omekša i dok se ukusi ne sjedine.
Potom sve prebacite u vatrostalnu posudu i stavite u prethodno zagrejanu rernu. Pecite oko 25 minuta na 180–200 °C, dok višak tečnosti ne ispari, a jelo ne dobije blagu zapečenu koricu i gušću, puniju strukturu. Pred kraj pečenja možete dodati malo svežeg peršuna radi mirisa i svežine.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od osušenih ostataka nastaju puding sa jabukama i suvim grožđem, carski drobljenac i mirisne prezle za knedle, baš po receptima koji su čuvali svaku koricu.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.