OVO JE TERET KOJI ČOVEK NOSI, A DA I NIJE SVESTAN KOLIKO GA RAZARA: Starac Tadej upozorio da neprijatelj nije tamo gde mislite
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Veliki svetitelj našeg vremena objasnio je kako čovek može da sačuva čistotu duše i onda kada se susretne sa tuđom zavišću, nepravdom i lošim postupcima.
Lako je ostati dobar dok nas niko ne povređuje, ne vređa i ne iskušava. Mnogo je teže sačuvati čistotu srca kada se čovek suoči sa nepravdom, zavišću ili tuđom zlobom. Upravo u tim trenucima, kada se pojavi iskušenje da uzvrati istom merom, jedna pouka Svetog Nektarija Eginskog podseća hrišćanina na put koji vodi ka očuvanju dobrote.
Govoreći o vrlini nezlobivosti, Sveti Nektarije se poziva na učenje Svetog Dionisija Areopagita i objašnjava da nezlobiv čovek nije onaj koji ne primećuje zlo, već onaj koji ne dozvoljava da ga tuđa zloba promeni.
- Nezlobiv čovek je onaj koji je prostodušan, koji nema zlobe, koji je iskren, neporočan i pravedan. Sveti Dionisije Areopagit nezlobivima naziva one koji ne smišljaju zlo niti se pretvaraju, nego nikada ne odstupaju od dobrote zbog zlobe drugih. Naprotiv, ugledajući se na Boga, oni zle privode dobru, prostiru na njih svoju veliku blagost i sa milošću ih smatraju sebi sličnima.
Nezlobiv ne čini zla dela. On stoji pred licem Božjim ne samo sa spoljašnjom čestitošću i prividnom dobrotom, nego sa neoskvrnjenim srcem. Nezlobivoga Bog blagosilja i pridružuje ga zboru pravednih. On je ljubljen od Gospoda, prebiva u Njegovoj blizini sa punim poverenjem, a Bog će ga proslavljati sve dane njegovog života - govorio je Sveti Nektarije Eginski.
U svetu u kojem se uvreda često vraća uvredom, a nepravda rađa novom nepravdom, Sveti Nektarije podseća da se čovekova snaga ne meri time koliko snažno ume da uzvrati, već koliko može da sačuva srce od tame. Nezlobivost nije slabost, već pobeda nad iskušenjem da postanemo ono protiv čega se borimo.
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Kada se pojave nemir, praznina i nezadovoljstvo, ljudi često traže uzrok u okolnostima i drugima, ali svetogorski starac ukazuje na dublji razlog i poziva na unutrašnje preispitivanje.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Sve više ljudi ulazi u veze iz straha od samoće, a ne iz istinske spremnosti da voli. Pouka jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja pokazuje zbog čega ljubav dolazi tek kada prestane da bude odgovor na sopstveni strah.
Život Svetog Nektarija Eginskog bio je ispunjen lažima i progonima, ali je ostao smiren i radostan – danas njegove pouke pomažu svima koji se bore s padovima i očajanjem.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Savet svetitelja posebno je zahtevan za čoveka koji je doživeo nepravdu, jer traži da se pred Bogom pomoli upravo za onoga ko mu je naneo bol.
Bog nikad ne ostavlja čoveka u nevolji.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
U besedi za ponedeljak 15. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako greh, smrt i tama vezuju čoveka i zašto je Hristos jedini koji može da raskine te okove i otvori vrata slobode.
Svetogorski starac je upozoravao na osobinu koja se često previđa, a koja može ozbiljno da ugrozi zajednički život.
Dok je Adrijan sa ostalim hrišćanima bio okovan u tamnici, Natalija je dolazila da im služi i hrabri ih.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Svetogorski starac je upozoravao na osobinu koja se često previđa, a koja može ozbiljno da ugrozi zajednički život.