Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Posle greške često ne prestajemo da kažnjavamo sami sebe. Vraćamo se na ono što se dogodilo, preispitujemo svaki postupak i sve više verujemo da smo se udaljili od Boga. Upravo tu Sveti Nektarije Eginski podseća na nešto važno: pokajanje ne znači da treba zauvek da živimo sa osećajem krivice. Bog ne prestaje da voli zbog našeg pada, a put prema Njemu počinje onda kada prihvatimo oproštaj.
AKO VAS NEKO UVREDI NI KRIVOG NI DUŽNOG, EVO KAKO DA GA PORAZITE: Patrijarh Pavle objasnio kako treba reagovati na nepravdu
- Ako ste pogrešili, tri dana su dovoljna da ponovo osetite Božji poljubac u svojoj duši! Bog vas sigurno ne mrzi ni na trenutak. Ali zato što vam je teško da se odmah pomirite sa Njim, bar neka vaša tuga traje najviše tri dana. Ne više! Ako zaista razumete ko je Bog, osetićete veliko iznenađenje i sva mišljenja i uverenja koja imate o Njemu će se promeniti! Nemojte kriviti sebe zbog greške koju ste napravili. Vi ste ljudsko biće i nalazite se na putu razvoja. Bog vas je stvorio sa beskonačnom ljubavlju, poštovao vas, uz vas je, brine o vama, prosvetljuje vas i bavi se vama. Ali zapamtite da i sebi oprostite. Bog je to već učinio!
Poruka Svetog Nektarija nije poziv da se greška zanemari, već da posle nje ne ostanemo zarobljeni u krivici. Pokajanje traži promenu, ali ne traži očajanje. Ako je Bog spreman da oprosti, kaže Sveti Nektarije, onda treba naučiti da prihvatimo taj oproštaj i da oprostimo i sebi. Nije svaki pad kraj puta. Ponekad je najteži korak posle greške upravo poverovati da nam je oprošteno.
Čitanje Jevanđelja za nedelju 14. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 170 (1,21; 1,22-24; 2,1-4)
21. A Bog je onaj koji nas utvrđuje s vama u Hristu, i koji nas pomaza.22. Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša. 23. A ja prizivam Boga za svedoka na svoju dušu, da štedeći vas ne dođoh više u Korint. 24. Ne kao da gospodarimo nad verom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u veri stojite čvrsto.
1. A ovo odlučih u sebi da vam opet ne dođem u žalosti. 2. Jer, ako vas ja žalostim, ko je taj koji mene veseli, ako ne onaj koga ja žalostim? 3. I ovo vam baš napisah, da kada dođem ne budem ožalošćen od onih od kojih bi trebalo da se radujem, uzdajući se u sve vas, da je radost moja radost sviju vas.4. Jer od mnoge žalosti i s bolom srca napisah vam sa mnogim suzama, ne da se ožalostite nego da poznate preobilnu ljubav koju imam prema vama.
Jevanđelje po Mateju, začalo 89. (22,1-14)
1. I odgovarajući Isus opet im reče u pričama govoreći: 2. Carstvo nebesko je kao čovek car koji načini svadbu sinu svome. 3. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htedoše doći. 4. Opet posla druge sluge govoreći: „Kažite zvanicama: Evo sam obed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo: dođite na svadbu.” 5. A oni ne marivši otidoše, ovaj u polje svoje, a onaj u trgovinu svoju; 6. a ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše. 7. I kada to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju, pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8. Tada reče slugama svojim: „Svadba je gotova, a zvanice ne behu dostojne.” 9. Idite, dakle, na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu. 10. I izišavši sluge one na puteve, sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadbena dvorana gostiju. 11. A ušavši car da vidi goste, ugleda onde čoveka neobučena u svadbeno ruho. 12. I reče mu: „Prijatelju, kako si ušao amo bez svadbenog ruha?” A on oćuta. 13. Tada reče car slugama: „Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite i bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba. 14. Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.”
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.
Veliki grčki svetitelj objašnjava da nevolje nisu samo teret koji čovek nosi, već trenutci u kojima se otkrivaju skrivene slabosti, jača vera i pronalazi dublji smisao stradanja.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.
Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.