Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Posle greške često ne prestajemo da kažnjavamo sami sebe. Vraćamo se na ono što se dogodilo, preispitujemo svaki postupak i sve više verujemo da smo se udaljili od Boga. Upravo tu Sveti Nektarije Eginski podseća na nešto važno: pokajanje ne znači da treba zauvek da živimo sa osećajem krivice. Bog ne prestaje da voli zbog našeg pada, a put prema Njemu počinje onda kada prihvatimo oproštaj.
AKO VAS NEKO UVREDI NI KRIVOG NI DUŽNOG, EVO KAKO DA GA PORAZITE: Patrijarh Pavle objasnio kako treba reagovati na nepravdu
- Ako ste pogrešili, tri dana su dovoljna da ponovo osetite Božji poljubac u svojoj duši! Bog vas sigurno ne mrzi ni na trenutak. Ali zato što vam je teško da se odmah pomirite sa Njim, bar neka vaša tuga traje najviše tri dana. Ne više! Ako zaista razumete ko je Bog, osetićete veliko iznenađenje i sva mišljenja i uverenja koja imate o Njemu će se promeniti! Nemojte kriviti sebe zbog greške koju ste napravili. Vi ste ljudsko biće i nalazite se na putu razvoja. Bog vas je stvorio sa beskonačnom ljubavlju, poštovao vas, uz vas je, brine o vama, prosvetljuje vas i bavi se vama. Ali zapamtite da i sebi oprostite. Bog je to već učinio!
Poruka Svetog Nektarija nije poziv da se greška zanemari, već da posle nje ne ostanemo zarobljeni u krivici. Pokajanje traži promenu, ali ne traži očajanje. Ako je Bog spreman da oprosti, kaže Sveti Nektarije, onda treba naučiti da prihvatimo taj oproštaj i da oprostimo i sebi. Nije svaki pad kraj puta. Ponekad je najteži korak posle greške upravo poverovati da nam je oprošteno.
Čitanje Jevanđelja za nedelju 14. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Oleksandr Yakoniuk
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 170 (1,21; 1,22-24; 2,1-4)
21. A Bog je onaj koji nas utvrđuje s vama u Hristu, i koji nas pomaza.22. Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša. 23. A ja prizivam Boga za svedoka na svoju dušu, da štedeći vas ne dođoh više u Korint. 24. Ne kao da gospodarimo nad verom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u veri stojite čvrsto.
1. A ovo odlučih u sebi da vam opet ne dođem u žalosti. 2. Jer, ako vas ja žalostim, ko je taj koji mene veseli, ako ne onaj koga ja žalostim? 3. I ovo vam baš napisah, da kada dođem ne budem ožalošćen od onih od kojih bi trebalo da se radujem, uzdajući se u sve vas, da je radost moja radost sviju vas.4. Jer od mnoge žalosti i s bolom srca napisah vam sa mnogim suzama, ne da se ožalostite nego da poznate preobilnu ljubav koju imam prema vama.
Jevanđelje po Mateju, začalo 89. (22,1-14)
1. I odgovarajući Isus opet im reče u pričama govoreći: 2. Carstvo nebesko je kao čovek car koji načini svadbu sinu svome. 3. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htedoše doći. 4. Opet posla druge sluge govoreći: „Kažite zvanicama: Evo sam obed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo: dođite na svadbu.” 5. A oni ne marivši otidoše, ovaj u polje svoje, a onaj u trgovinu svoju; 6. a ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše. 7. I kada to ču car onaj, razgnevi se i poslavši vojsku svoju, pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8. Tada reče slugama svojim: „Svadba je gotova, a zvanice ne behu dostojne.” 9. Idite, dakle, na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu. 10. I izišavši sluge one na puteve, sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadbena dvorana gostiju. 11. A ušavši car da vidi goste, ugleda onde čoveka neobučena u svadbeno ruho. 12. I reče mu: „Prijatelju, kako si ušao amo bez svadbenog ruha?” A on oćuta. 13. Tada reče car slugama: „Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite i bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba. 14. Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.”
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
Ruski dugovnik podseća da put ka duhovnoj čistoti nije samo u onome što čovek čini za sebe, već i u načinu na koji se odnosi prema onima koji su pogrešili, njihovim slabostima i padovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.