JEDINO U OVOM SLUČAJU ĆUTANJE JE RAVNO NAJVEĆEM GREHU: Opomena Svetog Simeona koju ne smemo ignorisati
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Reči koje peku obično ne dolaze iz neprijateljskih usta, nego iz onih koja su juče još bila prijateljska. U jednoj tišini koja traje posle izgovorene uvrede, čovek ostaje sam sa pitanjem kako da nosi teret nepravde, kako da ne odgovori istom merom i gde da smesti bol koji ne traži objašnjenje nego razrešenje. Upravo tu, na tom mestu unutrašnjeg sudara između ponosa i ranjenosti, otvara se jedan drugačiji put, onaj koji nudi pouka Svetog Nektarija Eginskog.
Njegove reči ne govore o bežanju od bola, već o njegovom preobražaju. O tome da ono što čovek prirodno doživljava kao poraz može postati prostor unutrašnjeg uzdizanja, ako se sagleda drugačijim očima.
- Teško ćete moći da shvatite da sam zavoleo klevetu, uvredu i prezir. Da li se čudite? Pa ipak, naučio sam da ih vidim kao eksere svog krsta. Ovo je bio put mog Vaskrsenja. Neka su blagosloveni. Naučili su me da volim, oslobođen muke ugađanja, šarmiranja i počasti. Naučili su me da usmerim pogled ka skromnima i prezrenima, ka jednostavnim, svakodnevnim i anonimnim ljudima, ka zlatu zemlje - govorio je Sveti Nektarije Eginski.
U toj misli sabrano je iskustvo čoveka koji je iz uvrede izvukao smirenje, a iz prezira slobodu. Ne kao teoriju, nego kao život koji je prošao kroz lomove i iz njih izašao oslobođen potrebe da bude prihvaćen. U tome se otkriva i poruka koja ostaje da stoji: da se dostojanstvo ne gubi onda kada nas drugi obore, nego onda kada pristajemo da odgovorimo istom merom.
Na kraju, ostaje jednostavna, ali teška istina - da ono što boli ne mora da uništi, već može da preobrazi, ako se prihvati kao put, a ne kao kraj.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 89 (5,10-16)
10. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se pre, već pomireni, spasti životom njegovim. 11. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje. 12. Zato kao što kroz jednoga čoveka uđe u svet greh, i kroz greh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, pošto svi sagrešiše. 13. Jer greh beše na svetu do zakona, ali se greh ne računa kada nema zakona.
14. Ali smrt carova od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagrešiše sličnim prestupom kao Adam, koji je slika Onoga koji će doći. 15. Ali blagodatni dar nije tako kao prestup, jer ako prestupom jednoga pomreše mnogi, mnogo se više blagodat Božija i dar u blagodati jednoga čoveka Isusa Hrista izobilno izli na mnoge. 16. I ne bi sa darom onako kao što bi sa prestupom kroz jednoga: jer sud zbog jednoga bi osuda, a blagodatni dar bi opravdanje od mnogih prestupa.
Jevanđelje po Mateju, začalo 27. (8,23-27)
23. I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi. 24. I gle, bura velika nastade na moru, tako da se lađa pokri valovima; a On spavaše. 25. I prišavši učenici njegovi, probudiše ga govoreći: „Gospode, spasi nas, izgibosmo!” 26. I reče im: „Zašto ste strašljivi, maloverni?” Tada ustavši zapreti vetrovima i moru, i nastade tišina velika. 27. A ljudi se začudiše govoreći: „Ko je ovaj da ga slušaju i vetrovi i more?”
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Veliki pravoslavni duhovnik iz 19. veka podseća da bez poslušnosti Bogu nema ni večne bliskosti, čak ni među najbližima.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Reči velikog pravoslavnog svetitelja otkrivaju kako izgleda čovek koji ostaje uz bližnjeg i kada nastupe bol, ćutanje i životne oluje.
Svetitelj sa Egine otkriva tajnu sreće skrivenu u srcu koju nijedna spoljašnja sila ne može uzeti.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Svetitelj nas upozorava kako reči izgovorene iza leđa mogu uništiti i onoga ko ih izgovara i onoga o kome se govori.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da najveća vrednost čoveka nije u onome što poseduje, već u daru kojim je izbavljen iz ropstva greha, zla i smrti.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Ovo staro jelo iz prizrenskog kraja nekada se spremalo za praznike i goste, kada se za trpezom okupljala porodica, a miris pečene pite ispunjavao dom.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.