Reči svetogorskog starca nude jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako ostati pribran kada panika preuzima kontrolu nad čovekom.
Dok se pred svakim novim izazovom šire uznemirujuće vesti, a strah lako prerasta u paniku, čovek se često nalazi između glasova koji ga plaše i potrebe da sačuva mir u sopstvenoj duši. U takvim trenucima, kada neizvesnost pokušava da zagospodari mislima, reči starca Pajsija Svetogorca nude jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako ostati uspravan kada se sve oko nas ljulja.
Jedna od njegovih pouka posebno govori o opasnosti prepuštanja strahu i o snazi koja se rađa iz poverenja u Boga:
- Nemojte stvarati paniku. Haos nikome nije nužan. Bog gleda na raspoloženje čoveka i pomaže mu. Treba biti hladnokrvan i promišljen. Treba znati šta je potrebno uraditi, moliti se, razmišljati i delovati. Najbolje je uvek se starati da duhovno budemo pripremljeni za teške situacije. Uprkos svemu, danas nema ni duhovne hrabrosti koja se rađa iz svetlosti i smelosti pred Bogom, niti prirodne hrabrosti koja je nužna da ne bismo bili ranjeni u opasnosti. Treba se bojati jedino Boga, a ne ljudi, ma koliko oni bili zli. Strah Božiji čini svaki drugi strah ništavnim. Onoliko koliko se čovek sjedini s Bogom, toliko postaje neustrašiviji.
U ovoj kratkoj pouci sabrano je iskustvo čoveka koji je znao da najveće bitke ne počinju spolja, već u srcu. Starac Pajsije ne poziva na nepromišljenu smelost, već na trezvenost, molitvu i odgovorno delovanje. Umesto da se čovek preda talasu glasina i strepnje, on ga podseća da sačuva mir, razmisli i učini ono što je do njega, prepuštajući ostatak Božijoj volji.
Njegove reči danas zvuče jednako snažno kao i onda kada su izgovorene. U vremenu kada se strah širi brže od dobrih vesti, starac Pajsije podseća da prava hrabrost ne nastaje iz samopouzdanja, već iz poverenja u Boga. A čovek koji stekne taj mir više ne postaje zarobljenik panike, već svedok nade.
Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 2. sedmice po Duhovima
Shutterstock/sianstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 83 (2,28-29; 3,1-18)
28. Jer nije ono Judejac što je spolja, niti je ono obrezanje što je spolja, na telu, 29. Nego je ono Judejac koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca duhom a ne slovom; takvome je pohvala ne od ljudi nego od Boga.1. Kakvo je, dakle, preimućstvo Judejca, ili kakva je korist obrezanja? 2. Mnogo u svakom pogledu. Prvo, što su im poverene reči Božije. 3. Jer šta ako neki ne verovaše? Zar će njihovo neverovanje veru Božiju ukinuti?
4. Nikako! Nego, neka je Bog istinit, a čovek je svaki laža, kao što je napisano: „Da se opravdaš u rečima svojim i da pobediš kada ti sude.” 5. Ako li naša nepravda objavljuje Božiju pravednost, šta ćemo reći? Zar je Bog nepravedan kada pokazuje gnev? Kao čovek govorim. 6. Nikako! Jer kako bi onda Bog mogao suditi svetu? 7. Jer ako se istina Božija kroz moju laž pokaza obilno na slavu Njegovu, zašto još i ja kao grešnik da budem osuđen?
8. I zar ćemo, kao što nas grde i kao što kažu neki da mi govorimo, činiti zlo da dođe dobro? Njihova je osuda pravedna. 9. Šta, dakle? Imamo li prednost? Nikako! Jer prethodno dokazasmo da su i Judejci i Jelini svi pod grehom. 10. Kao što je napisano: Nema nijednog pravednog, 11. Nema onoga koji razume, nema onoga koji traži Boga.
12. Svi zastraniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema baš nijednoga. 13. Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varahu, otrov je aspidin pod usnama njihovim. 14. Usta su im puna kletve i gorčine. 15. Noge su im brze da prolevaju krv. 16. Pustoš i beda je na putevima njihovim; 17. I puta mirnog ne poznaše. 18. Nema straha Božijega pred očima njihovim.
Jevanđelje po Mateju, začalo 19 (6,31-34;7,9-11)
31. Ne brinite se, dakle, govoreći: „Šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odenuti?” 32. Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. 33. Nego ištite najpre Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. 34. Ne brinite se, dakle, za sutra; jer sutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.9. Ili koji je među vama čovek od koga ako sin njegov zaište hleba, kamen da mu da? 10. Ili ako ribe zaište, da mu da zmiju? 11. Kada, dakle, vi, zli budući, umete dare dobre davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji mu ištu?
Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Svetitelj ukazuje da uslišenje molitve zavisi od unutrašnjeg stanja čoveka, pre svega od trpljenja i ljubavi prema bližnjima, jer upravo oni otvaraju ili zatvaraju put Božijem odgovoru.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Kada sumnjamo u sve što nas okružuje, od hrane koju jedemo do vazduha koji udišemo, reči Svetog Pajsija o veri i Božijoj zaštiti bude nadu i podsećaju nas da se istinska snaga nalazi u pouzdanju u Gospoda
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.