Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 14. sedmice po Duhovima donosi snažnu poruku o krotosti, milosti i istini koja ne mora da bude izgovorena glasno da bi promenila čoveka.
Hristos je imao i pravo i razlog da povisi glas. Pred Njim su bili grešnici, fariseji, bezakonje i ljudi koji su pogazili Božji zakon. Ipak, Njegov glas nije bio glas osude: nije lomio one koji su već bili slomljeni niti je gasio poslednju iskru vere u čoveku. Upravo u toj Hristovoj krotosti, koja nije slabost, već sila istine, vladika Nikolaj Velimirović vidi jednu od najdubljih poruka proročkih reči Isaije i opisuje je u besedi za 14. nedelju po Duhovima.
Beseda o karakteru Hristovom, kako ga proreče Isaija
"Neće vikati ni ružiti: niti će se čuti glas Njegov po ulicama; trske stučene neće prelomiti i lana što se dimi neće ugasiti, javljaće sud po istini." (Isa. 42, 2 – 3)
Ko imaše više prava od Gospoda Sina Božjeg da viče na zemlji, u vinogradu Svome, na bezakonike? Ko imaše više prava da ruži grešnike, koji naružiše Boga i zakon Božji?
O krotosti umilna, neviđena među ljudima! O čista vodo planinska, koja se s visine slivaš i ćutke pereš nečistoću naselja ljudskih!
Mnogi bezbožnici misle, da bi poverovali u Hrista, kad bi čuli od Njega reči ne blage nego gromovite. No šta je bolje, neka kažu bezbožnici, da li reči gromovite, sa vikom i hukom, koje prolaze bez dejstva kao dim teran vetrom, ili reči blage, koje imaju dejstvo groma?
Može li legion gromova isterati legion đavola iz jednog posednutog čoveka? Ta legion gromova puklo je nad Gadarom, no legion đavola u ludom čoveku nisu to ni osetili. Ni na demone Gospod Isus ne vikaše, nego im tiho reče, da izađu, i oni poslušno izlažahu.
Nije stvar, braćo, u vici i u kritici, nego u sili.
Trske stučene neće prelomiti i lana što se dimi neće ugasiti. Ovo se odnosi na Stari Zavet, čiji duh su Fariseji bili stukli sasvim i pretrpali formalnostima subotarskim, i koji se samo još dimio, ali nije davao svetlost ljudima, zbog otupelog razuma i okamenjenog srca ljudi.
Neće Gospod prelomiti stučenu trsku niti će ugasiti sasvim prituljeni oganj onoga zakona, koga je On dao. Još se odnosi ovo i na ljude grešne. Ljude, utučene grehom, neće On dokončati, niti grešnike, u kojima se svetlost božanska pretvorila u dim, ugasiti, nego će trsku ispraviti i oganj božanski u ljudima rasplamsati.
Jer zbog grešnika je On i došao u svet. Javljaće sud lagano i krotko, ali sa silom, koju istina sama sobom nosi. Ponašaće se blago i krotko, i sa sažaljenjem i milošću slično lekaru – no daleko uzvišenije i srdačnije – nego lekar kad uđe u kuću bezumnih.
O Gospode krotki i tihi, ispuni nas Tvojom prekrasnom krotošću i tihošću. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za petak 14. sedmice po Duhovima ukazuje na neverovatnu preciznost Isaijinog svedočanstva i njegovo ispunjenje u Hristovim isceljenjima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 14. sedmice po Duhovima donosi snažnu poruku o krotosti, milosti i istini koja ne mora da bude izgovorena glasno da bi promenila čoveka.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
Govoreći o Svetom Jovanu Krstitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta čoveka udaljava od Boga i zašto se put ka Hristu ne može otvoriti bez pokajanja i odricanja od sopstvene oholosti.
U besedi za utorak 14. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na merilo pred kojim padaju spoljašnja pripadnost, ime i poreklo, a ostaju samo srce i dela.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Carigradski patrijarh poručio da očekuje obnovu punog jedinstva pravoslavnih i rimokatolika, pozivajući se na poredak prvog milenijuma, dok se otvara pitanje granica njegove crkvene nadležnosti.
Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.