Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 14. sedmice po Duhovima donosi snažnu poruku o krotosti, milosti i istini koja ne mora da bude izgovorena glasno da bi promenila čoveka.
Hristos je imao i pravo i razlog da povisi glas. Pred Njim su bili grešnici, fariseji, bezakonje i ljudi koji su pogazili Božji zakon. Ipak, Njegov glas nije bio glas osude: nije lomio one koji su već bili slomljeni niti je gasio poslednju iskru vere u čoveku. Upravo u toj Hristovoj krotosti, koja nije slabost, već sila istine, vladika Nikolaj Velimirović vidi jednu od najdubljih poruka proročkih reči Isaije i opisuje je u besedi za 14. nedelju po Duhovima.
Beseda o karakteru Hristovom, kako ga proreče Isaija
"Neće vikati ni ružiti: niti će se čuti glas Njegov po ulicama; trske stučene neće prelomiti i lana što se dimi neće ugasiti, javljaće sud po istini." (Isa. 42, 2 – 3)
Ko imaše više prava od Gospoda Sina Božjeg da viče na zemlji, u vinogradu Svome, na bezakonike? Ko imaše više prava da ruži grešnike, koji naružiše Boga i zakon Božji?
O krotosti umilna, neviđena među ljudima! O čista vodo planinska, koja se s visine slivaš i ćutke pereš nečistoću naselja ljudskih!
Mnogi bezbožnici misle, da bi poverovali u Hrista, kad bi čuli od Njega reči ne blage nego gromovite. No šta je bolje, neka kažu bezbožnici, da li reči gromovite, sa vikom i hukom, koje prolaze bez dejstva kao dim teran vetrom, ili reči blage, koje imaju dejstvo groma?
Može li legion gromova isterati legion đavola iz jednog posednutog čoveka? Ta legion gromova puklo je nad Gadarom, no legion đavola u ludom čoveku nisu to ni osetili. Ni na demone Gospod Isus ne vikaše, nego im tiho reče, da izađu, i oni poslušno izlažahu.
Nije stvar, braćo, u vici i u kritici, nego u sili.
Trske stučene neće prelomiti i lana što se dimi neće ugasiti. Ovo se odnosi na Stari Zavet, čiji duh su Fariseji bili stukli sasvim i pretrpali formalnostima subotarskim, i koji se samo još dimio, ali nije davao svetlost ljudima, zbog otupelog razuma i okamenjenog srca ljudi.
Neće Gospod prelomiti stučenu trsku niti će ugasiti sasvim prituljeni oganj onoga zakona, koga je On dao. Još se odnosi ovo i na ljude grešne. Ljude, utučene grehom, neće On dokončati, niti grešnike, u kojima se svetlost božanska pretvorila u dim, ugasiti, nego će trsku ispraviti i oganj božanski u ljudima rasplamsati.
Jer zbog grešnika je On i došao u svet. Javljaće sud lagano i krotko, ali sa silom, koju istina sama sobom nosi. Ponašaće se blago i krotko, i sa sažaljenjem i milošću slično lekaru – no daleko uzvišenije i srdačnije – nego lekar kad uđe u kuću bezumnih.
O Gospode krotki i tihi, ispuni nas Tvojom prekrasnom krotošću i tihošću. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za petak 14. sedmice po Duhovima ukazuje na neverovatnu preciznost Isaijinog svedočanstva i njegovo ispunjenje u Hristovim isceljenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.