Govoreći o Svetom Jovanu Krstitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta čoveka udaljava od Boga i zašto se put ka Hristu ne može otvoriti bez pokajanja i odricanja od sopstvene oholosti.
Reči proroka Isaije o glasu koji viče u pustinji vladika Nikolaj Velimirović čita kao sliku čoveka koji se mora pokajanjem pripremiti za susret sa Hristom. U njegovoj besedi za subotu 14. sedmice po Duhovima Sveti Jovan Krstitelj nije samo vesnik Spasiteljevog dolaska, već onaj koji krči i poravnava put kroz ljudsku dušu, pozivajući je da se oslobodi oholosti i otvori za Hristovu blagodat.
Beseda o Jovanu Preteči, kako ga proreče Isaija
"Glas vapijućeg u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite u pustinji staze Bogu našemu." (Isa. 40, 3)
Kad car hoće da poseti neko mesto, on pušta napred vesnike svoje. Neobičnom Caru priliči i neobičan vesnik. Caru Hristu vesnik u pustinji bio je Mojsej, u Jerusalimu proroci, u Nazaretu arhangel, u Vitlejemu istočni mudraci, na Jordanu Jovan.
Nikada nijedan car u rodu čovečjem nije imao takve vesnike. Sveti Jovan Krstitelj bio je tako isto neobičan i osobit kao i drugi vesnici Hristovi. On je bio glas vapijući u dvostrukoj pustinji: u Jordanskoj i u ljudskoj.
Kao što je Jordanska pustinja bila besplodna i suha, tako je i pustinja ljudskog duha bila besplodna i suha. Jovan nije mogao ozeleniti i oplodotvoriti ljudsku pustinju, no on ju je krčio i orao, i tako prigotovljavao zemlju i uravnjavao tle za velikog Sejača, koji dolazeći nosi Sobom i seme i dažd – seme nauke da poseje i dažd blagodati sviše da ozeleni i oplodotvori.
Pokajanjem je Jovan prigotovljavao put, a krštenjem u vodi uravnjavao staze. I put i staze – to su duše ljudske. Pokajanjem su se duše ljudske prigotovljavale da prime seme Hristovo, a krštenjem u vodi – da to seme zariju duboko u zemlju srca svoga.
Oholi i ništi kad se nagi pogruze u vodu svi su ujednačeni, uravnjati u ništavilu svome pred veličanstvom preslavnoga Hrista Spasitelja. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu.
Ovde nije reč o dolinama i bregovima zemaljskim nego o ništim ljudima i oholim ljudima. Kao što su mrtvaci u groblju pred očima živoga čoveka svi jednaki, tako su i svi grešnici, ništi i oholi, robovi i gospodari, jednaki pred Bogom živim. Takvo čudesno viđenje vide Isaija, sin Amosov, prorok Boga živoga, Boga jedinog i istinitog.
O Gospode, Care nebeski, kome se voinstva nebeska klanjaju dan i noć, prizri još jedanput na ništavilo naše, i zbog poniženja Tvoga i stradanja Tvoga za nas spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za četvrtak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Isaijino proročanstvo i Hristov dolazak govori o svetlosti pred kojom se otkrivaju ljudsko srce i granica između istine i obmane.
U besedi za petak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Isaijino proročanstvo o rođenju Spasitelja i otkriva duboko značenje imena kojima je Hristos najavljen.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
U besedi za sredu, 21. sedmicu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da pobeda nad zlom ne zavisi od ljudske snage, već od vere u Gospoda i života po Njegovim zapovestima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.