Duhovna riznica 05.09.2026 | 08:00

ONO ŠTO NAJVIŠE OSUĐUJEMO KOD DRUGIH MOŽDA UPRAVO NOSIMO U SEBI: Vladika Nikolaj o najvećoj zamci za čoveka

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ONO ŠTO NAJVIŠE OSUĐUJEMO KOD DRUGIH MOŽDA UPRAVO NOSIMO U SEBI: Vladika Nikolaj o najvećoj zamci za čoveka
Religija.rs,Freepik

Govoreći o Svetom Jovanu Krstitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta čoveka udaljava od Boga i zašto se put ka Hristu ne može otvoriti bez pokajanja i odricanja od sopstvene oholosti.

Reči proroka Isaije o glasu koji viče u pustinji vladika Nikolaj Velimirović čita kao sliku čoveka koji se mora pokajanjem pripremiti za susret sa Hristom. U njegovoj besedi za subotu 14. sedmice po Duhovima Sveti Jovan Krstitelj nije samo vesnik Spasiteljevog dolaska, već onaj koji krči i poravnava put kroz ljudsku dušu, pozivajući je da se oslobodi oholosti i otvori za Hristovu blagodat.

Beseda o Jovanu Preteči, kako ga proreče Isaija

"Glas vapijućeg u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite u pustinji staze Bogu našemu." (Isa. 40, 3)

Kad car hoće da poseti neko mesto, on pušta napred vesnike svoje. Neobičnom Caru priliči i neobičan vesnik. Caru Hristu vesnik u pustinji bio je Mojsej, u Jerusalimu proroci, u Nazaretu arhangel, u Vitlejemu istočni mudraci, na Jordanu Jovan.

Nikada nijedan car u rodu čovečjem nije imao takve vesnike. Sveti Jovan Krstitelj bio je tako isto neobičan i osobit kao i drugi vesnici Hristovi. On je bio glas vapijući u dvostrukoj pustinji: u Jordanskoj i u ljudskoj.

Kao što je Jordanska pustinja bila besplodna i suha, tako je i pustinja ljudskog duha bila besplodna i suha. Jovan nije mogao ozeleniti i oplodotvoriti ljudsku pustinju, no on ju je krčio i orao, i tako prigotovljavao zemlju i uravnjavao tle za velikog Sejača, koji dolazeći nosi Sobom i seme i dažd – seme nauke da poseje i dažd blagodati sviše da ozeleni i oplodotvori.

Pokajanjem je Jovan prigotovljavao put, a krštenjem u vodi uravnjavao staze. I put i staze – to su duše ljudske. Pokajanjem su se duše ljudske prigotovljavale da prime seme Hristovo, a krštenjem u vodi – da to seme zariju duboko u zemlju srca svoga.

Oholi i ništi kad se nagi pogruze u vodu svi su ujednačeni, uravnjati u ništavilu svome pred veličanstvom preslavnoga Hrista Spasitelja. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu.

Ovde nije reč o dolinama i bregovima zemaljskim nego o ništim ljudima i oholim ljudima. Kao što su mrtvaci u groblju pred očima živoga čoveka svi jednaki, tako su i svi grešnici, ništi i oholi, robovi i gospodari, jednaki pred Bogom živim. Takvo čudesno viđenje vide Isaija, sin Amosov, prorok Boga živoga, Boga jedinog i istinitog.

O Gospode, Care nebeski, kome se voinstva nebeska klanjaju dan i noć, prizri još jedanput na ništavilo naše, i zbog poniženja Tvoga i stradanja Tvoga za nas spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

BONUS VIDEO