PRESNA POGAČA PO STARINSKOM RECEPTU: Nezaboravan ukus tradicije i trpeze naših predaka
Bez kvasca i sa samo nekoliko sastojaka, ova meka pogača bila je deo srpskih domova, a danas je savršen izbor za dane posta na vodi.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Nekada su se u domaćinstvima pirotskog kraja spremala jela koja su danas gotovo nestala iz kuhinja, a neka od njih svojim imenom i izgledom umeju i da zbune. Jedno od takvih je džipa, starinsko jelo koje se, uprkos nazivu, ne može baš nazvati supom.
Pripremalo se u danima kada crkveni tipik dozvoljava mrsnu hranu ili u Beloj nedelji pred Vaskršnji post kada je dozvoljen Beli mrs, od nekoliko jednostavnih sastojaka koje su domaćice imale pri ruci, a na trpezu je stizalo vrelo, gusto i mirisno, negde između krem-supe i ređeg kačamaka. Ime je dobilo po tome što kukuruzno brašno tokom kuvanja „đipa“, odnosno skače u loncu, dok se jelo ne zgusne do prepoznatljive teksture, ali je u narodu ostao naziv džipa supa.
Količina zavisi od broja osoba
žuto kukuruzno brašno
Supa treba da bude gustine kao testo za palačinke ili krem-supa, pa prema tome odredite i količinu brašna i vode.
Propržite nekoliko kašika kukuruznog brašna na malo ulja, uz stalno mešanje. Posle nekoliko minuta nalijte malo vode i nastavite da mešate.
Kada počne da se zgušnjava, dolijte 200 ml mleka, pa i dalje mešajte i kuvajte dok se brašno potpuno ne skuva. Posolite po ukusu.
Skuvanu supu sklonite sa ringle, pa u nju dodajte jedan tanjir sitnog ili izmrvljenog sira. Ako sir nije dovoljno slan, dodajte još malo soli po ukusu.
Poslužite vruće.
BONUS VIDEO
Bez kvasca i sa samo nekoliko sastojaka, ova meka pogača bila je deo srpskih domova, a danas je savršen izbor za dane posta na vodi. Meso, krompir, pirinač i povrće složeni u zemljanu posudu, pa zapečeni u rerni, stvaraju obrok koji vraća miris nekadašnjih porodičnih ručkova. Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu. Ovaj zaboravljeni hercegovački recept daje nadevu posebnu sočnost, a jedan zalogaj dovoljan je da shvatite zašto se nekada ovako kuvalo.
mleko
sitan sir
so
malo ulja

Priprema
PRESNA POGAČA PO STARINSKOM RECEPTU: Nezaboravan ukus tradicije i trpeze naših predaka
PEKARSKI ĐUVEČ IZ STARE SRPSKE KUHINJE: Jedan sastojak mu daje poseban ukus, a recept je jednostavniji nego što mislite
BAŠ OVAKO SE NEKADA SPREMAO PILEĆI PAPRIKAŠ: Starinski recept ima jedan detalj koji menja ceo ukus
NAŠE BAKE SU PRAVILE PUNJENE PAPRIKE BEZ PIRINČA: Ova dva sastojka kriju tajnu savršenog nadeva
Bio je obredni hleb za važne porodične trenutke, vremenom je postao deo domaće kuhinje, a zatim je pao u zaborav.
Ovo staro jelo iz prizrenskog kraja nekada se spremalo za praznike i goste, kada se za trpezom okupljala porodica, a miris pečene pite ispunjavao dom.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Episkop šabački osveštao je zvona hrama Svetog Kirijaka Otšelnika na tromeđi tri mačvanska sela.
Nekada se ništa iz kuhinje nije olako bacalo, a naročito ne hleb. Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje sočan obrok sa zlatnom koricom.
Bez rerne i komplikovanog postupka, mekano testo za tili čas postaje mirisno pecivo koje se na trpezu iznosi uz sir, kajmak ili jogurt.
Svinjetina se najpre lagano dinsta, zatim joj se dodaje obilje luka i začini, pa se sve zajedno dugo krčka dok ne dobije pun ukus.
Pravi se bez komplikovanja, a jedan detalj u pripremi daje joj naročito pun ukus i miris domaće kuhinje.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.