Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
U Prestonoj dvorani Patrijaršijskog dvora u Beogradu uručeno je najviše priznanje Srpske pravoslavne crkve Marku Iviću, generalnom direktoru preduzeća M-Enterijer gradnja. Odluku o njegovom odlikovanju doneo je Sveti Arhijerejski Sinod, na predlog patrijarha srpskog Porfirija.
Orden Svetog Save dodeljen je Marku Iviću za njegov dugogodišnji doprinos obnovi i očuvanju svetinja, a posebno za pomoć manastiru Hilandaru. Više od deset godina pruža podršku ovoj srpskoj svetinji na Svetoj Gori, a među najznačajnijim poduhvatima jeste obnova kompletnog skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu.
Obnova Hilandara kao čuvanje svetog nasleđa
Hilandar u srpskom pravoslavnom predanju zauzima posebno mesto. Zadužbina Svetog Save i Svetog Simeona Mirotočivog vekovima je jedno od najvažnijih središta srpske duhovnosti i mesto na kojem se čuva bogato nasleđe Srpske pravoslavne crkve.
Zato obnova Hilandara nije samo pitanje očuvanja njegovih građevina. Briga o manastiru i njegovim svetinjama znači i čuvanje nasleđa koje su srpskom narodu ostavili Sveti Sava i Sveti Simeon.
Patrijarh Porfirije je u predlogu za odlikovanje posebno istakao obnovu skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu, kao i dugogodišnju i izdašnu pomoć koju Ivić pruža Manastiru Hilandar.
Njegova pomoć nije bila usmerena samo prema Svetoj Gori. Ivić i preduzeće koje vodi učestvovali su u obnovi brojnih hramova u Srbiji, među kojima su hram Svetog Vasilija u Ovči, hram Svetog Nikole u Krčedinu i hram Svetog arhangela Gavrila u Beogradu.
Značajna je i njegova pomoć u obnovi Svetosavskog doma u Zemunu, jedne od lepših prestoničkih palata kod Bogorodičine crkve. U ovoj zgradi danas su smešteni Kulturni i medijski centar Srpske pravoslavne c
rkve, Fakultet „Despot Stefan Lazarević“ za umetnosti i konzervaciju i Arhiv Srpske Crkve.
Dobročinstvo usmereno i prema ljudima
Ivić je pomagao i van obnove crkvenih objekata. Njegova podrška bila je usmerena i prema zdravstvenim ustanovama i republičkom zdravstvenom sistemu, kao i prema ljudima koji su ostali bez krova nad glavom nakon poplava, zemljotresa i drugih nepogoda.
U pravoslavnoj tradiciji dobročinstvo ima posebno mesto. Pomoć drugome ne podrazumeva samo materijalno davanje već i spremnost da se svojim radom i imanjem doprinese životu zajednice.
Primajući Orden Svetog Save, Ivić je rekao da mu je to jedan od najznačajnijih dana u životu. Istakao je da će nastaviti da pomaže svojoj Crkvi, ali i da želi da kroz praštanje, ljubav i pomoć Crkvi na isti put usmerava svoju porodicu, prijatelje i poslovne partnere.
Te reči pokazuju da Ivić ovo priznanje ne doživljava samo kao nagradu za dosadašnji rad već i kao obavezu da nastavi da čini dobro.
Svečanosti u Patrijaršijskom dvoru prisustvovali su članovi porodice i prijatelji laureata, kao i patrijaršijski zvaničnici. Orden Svetog Save uručen je kao priznanje za godine posvećene obnovi svetinja i pomoći ljudima. Posebno mesto u tom radu ima Hilandar, čije očuvanje predstavlja brigu o jednom od najvažnijih svedočanstava srpske pravoslavne vere i duhovnog nasleđa.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Govoreći o Svetom Jovanu Krstitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta čoveka udaljava od Boga i zašto se put ka Hristu ne može otvoriti bez pokajanja i odricanja od sopstvene oholosti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
Najviše crkveno odlikovanje Eparhije šumadijske uručeno je direktoru Instituta za srce i krvne sudove "Dedinje" u znak zahvalnosti za ljubav prema sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu.
Najviše crkveno odlikovanje Eparhije šumadijske uručeno je direktoru Instituta za srce i krvne sudove "Dedinje" u znak zahvalnosti za ljubav prema sveštenstvu, monaštvu i vernom narodu.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Nakon razgovora u Požarevcu, dvojica arhijereja obišla su drevnu svetinju, poklonila se ikoni Presvete Bogorodice Kurske i posetila isposnicu Svetog Zosima, a potom je episkop bihaćko-petrovački nastavio put ka Eparhiji timočkoj.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Meštani Rezale gotovo dve decenije sami su gradili i čuvali mesto okupljanja, a pred dolazak mehanizacije iz njega su izneli sve osim onoga što je za njih imalo posebno značenje.
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Nadbiskup beogradski uputio je saučešće bratstvu Svjatogorske lavre, mitropolitu Arseniju i Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi, poručivši da je svaki ljudski život svet jer je stvoren po liku Božjem.