Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
U Prestonoj dvorani Patrijaršijskog dvora u Beogradu uručeno je najviše priznanje Srpske pravoslavne crkve Marku Iviću, generalnom direktoru preduzeća M-Enterijer gradnja. Odluku o njegovom odlikovanju doneo je Sveti Arhijerejski Sinod, na predlog patrijarha srpskog Porfirija.
Orden Svetog Save dodeljen je Marku Iviću za njegov dugogodišnji doprinos obnovi i očuvanju svetinja, a posebno za pomoć manastiru Hilandaru. Više od deset godina pruža podršku ovoj srpskoj svetinji na Svetoj Gori, a među najznačajnijim poduhvatima jeste obnova kompletnog skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu.
Obnova Hilandara kao čuvanje svetog nasleđa
Hilandar u srpskom pravoslavnom predanju zauzima posebno mesto. Zadužbina Svetog Save i Svetog Simeona Mirotočivog vekovima je jedno od najvažnijih središta srpske duhovnosti i mesto na kojem se čuva bogato nasleđe Srpske pravoslavne crkve.
Zato obnova Hilandara nije samo pitanje očuvanja njegovih građevina. Briga o manastiru i njegovim svetinjama znači i čuvanje nasleđa koje su srpskom narodu ostavili Sveti Sava i Sveti Simeon.
Patrijarh Porfirije je u predlogu za odlikovanje posebno istakao obnovu skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu, kao i dugogodišnju i izdašnu pomoć koju Ivić pruža Manastiru Hilandar.
Njegova pomoć nije bila usmerena samo prema Svetoj Gori. Ivić i preduzeće koje vodi učestvovali su u obnovi brojnih hramova u Srbiji, među kojima su hram Svetog Vasilija u Ovči, hram Svetog Nikole u Krčedinu i hram Svetog arhangela Gavrila u Beogradu.
Značajna je i njegova pomoć u obnovi Svetosavskog doma u Zemunu, jedne od lepših prestoničkih palata kod Bogorodičine crkve. U ovoj zgradi danas su smešteni Kulturni i medijski centar Srpske pravoslavne c
rkve, Fakultet „Despot Stefan Lazarević“ za umetnosti i konzervaciju i Arhiv Srpske Crkve.
Dobročinstvo usmereno i prema ljudima
Ivić je pomagao i van obnove crkvenih objekata. Njegova podrška bila je usmerena i prema zdravstvenim ustanovama i republičkom zdravstvenom sistemu, kao i prema ljudima koji su ostali bez krova nad glavom nakon poplava, zemljotresa i drugih nepogoda.
U pravoslavnoj tradiciji dobročinstvo ima posebno mesto. Pomoć drugome ne podrazumeva samo materijalno davanje već i spremnost da se svojim radom i imanjem doprinese životu zajednice.
Primajući Orden Svetog Save, Ivić je rekao da mu je to jedan od najznačajnijih dana u životu. Istakao je da će nastaviti da pomaže svojoj Crkvi, ali i da želi da kroz praštanje, ljubav i pomoć Crkvi na isti put usmerava svoju porodicu, prijatelje i poslovne partnere.
Te reči pokazuju da Ivić ovo priznanje ne doživljava samo kao nagradu za dosadašnji rad već i kao obavezu da nastavi da čini dobro.
Svečanosti u Patrijaršijskom dvoru prisustvovali su članovi porodice i prijatelji laureata, kao i patrijaršijski zvaničnici. Orden Svetog Save uručen je kao priznanje za godine posvećene obnovi svetinja i pomoći ljudima. Posebno mesto u tom radu ima Hilandar, čije očuvanje predstavlja brigu o jednom od najvažnijih svedočanstava srpske pravoslavne vere i duhovnog nasleđa.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.