Tokom svečanog bdenija dve iskušenice primile monaški postrig i započele novi životni put, posvećen Hristu i Crkvi.
U drevnoj Gračanici, čiji je hram posvećen Uspenju Presvete Bogorodice, praznično bdenije uoči velikog Bogorodičinog praznika ove godine dobilo je posebno dubok i svečan karakter. Dok su se verni narod i monaštvo iz manastira širom Eparhije raško-prizrenske okupljali na zajedničkoj molitvi, dve iskušenice napravile su jedan od najvažnijih koraka u svom duhovnom životu.
Tokom prazničnog bdenija, mitropolit raško-prizrenski Teodosije izvršio je njihov monaški postrig. Iskušenice Maja i Verica primile su monaški čin i nova imena, Paraskeva i Angelina, čime je njihov dotadašnji život dobio novi oblik i usmerenje.
Monaškom postrigu prethodi period iskušeništva, tokom kojeg se buduća monahinja priprema za život u manastiru, poslušanje i potpuno predavanje Bogu. To nije samo promena načina života niti čin kojim se neko odvaja od sveta. U pravoslavnom shvatanju, monaštvo je poseban put potpunog posvećenja Hristu i služenja Crkvi.
Upravo zato monaški postrig predstavlja jedan od najsvečanijih trenutaka u životu onoga ko se odlučuje da primi monaški čin. Njime se iskušenica odriče svog dotadašnjeg načina života i prihvata novi život u molitvi, poslušanju i podvigu.
Foto: SPC
Vladika Teodosije sužio je bdenje
Put koji počinje odricanjem
Za monahinju, odluka o stupanju u monaštvo predstavlja potpuno predavanje Hristu. Ona ne znači samo napuštanje određenih životnih navika, već prihvatanje drugačijeg poretka života, u kojem molitva, poslušanje i život u manastirskoj zajednici postaju njegovo središte.
Monaški život u pravoslavlju počiva na nastojanju da se celokupan život usmeri ka Bogu. Zato je postrig mnogo više od svečanog obreda. On označava početak novog puta, na kojem monah ili monahinja prihvata zavete i obavezuje se da svoj život posveti Hristu i Svetoj crkvi.
Posebnu simboliku ima i primanje novog imena. Imena Paraskeva i Angelina, koja su primile nove monahinje, nisu samo znak promene. Ona označavaju ulazak u novi način života i pripadnost monaškom činu.
Foto: SPC
Monašenje u Manastiru Gračanica
Gračanica kao mesto novog početka
Činjenica da se ovaj događaj odigrao upravo u Gračanici, uoči praznika Uspenja Presvete Bogorodice, dala mu je dodatnu duhovnu težinu. Manastir, posvećen Presvetoj Bogorodici, okupio je uoči praznika brojne vernike i monaštvo iz manastira širom Eparhije raško-prizrenske.
U takvom molitvenom sabranju dve nove monahinje započele su svoj životni put kao Paraskeva i Angelina.
U monaški čin privele su ih mati Haritina, igumanija manastira Pećke Patrijaršije, i mati Sara, nastojateljica manastira Gračanice. Pod njihovim duhovnim rukovodstvom iskušenice su se pripremale za primanje monaškog čina, a njihov postrig pred praznik Uspenja Presvete Bogorodice predstavljao je poseban trenutak radosti za manastirsko sestrinstvo, okupljeno monaštvo i verni narod.
U noći pred praznik, dok je Gračanica molitveno iščekivala Uspenje Presvete Bogorodice, dve nove monahinje dobile su nova imena i započele novi životni put.
Njihov postrig tako nije bio samo događaj za manastirsko sestrinstvo. Bio je to trenutak u kojem je čitava zajednica mogla da posvedoči o jednom od najdubljih poziva pravoslavnog hrišćanstva, pozivu da se život potpuno preda Hristu.
U drevnoj Gračanici, pod svodovima hrama posvećenog Presvetoj Bogorodici, Maja i Verica ostavile su iza sebe dotadašnji način života i kao monahinje Paraskeva i Angelina zakoračile na put molitve, poslušanja i služenja Crkvi.
Na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice, svetinja na Kosovu i Metohiji dobila je prvog monaha Simeona. Mitropolit Teodosije govorio je o isceliteljskoj sili Bogorodice i obnovi monaškog života, uz podsećanje na vezu sa Hilandarom.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
Istorijski hram iz 14. veka ponovo je pretrpeo oštećenja, dok odluka tužioca da osumnjičenog nakon saslušanja pusti na slobodu otvara pitanje zaštite srpske verske i kulturne baštine na Kosovu i Metohiji
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.