Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Sestrinstvo manastira Svete Lidije iz Asprovalte borave u Srbiji do 5. septembra. Njihova poseta podseća na snažnu vezu sa srpskim narodom, posebno na pomoć koju su pružale tokom ratova devedesetih, kada je u njihovom manastiru utočište pronašlo više hiljada prognanih Srba, među kojima je bilo mnogo dece i ratne siročadi.
Manastir Svete Lidije u Asprovalti već decenijama neguje bliske veze sa srpskim narodom. Tokom ratova devedesetih, njegove kapije bile su otvorene za prognane i ranjene Srbe, ali i za decu koja su zbog ratnih stradanja ostala bez svojih domova i porodica.
Monahinje ovog grčkog pravoslavnog manastira stigle su u Srbiju 1. septembra, a tokom boravka obilaze verske i kulturne znamenitosti.
Prema navodima iz dostavljenog izvora, od 1993. do 2000. godine u manastiru je utočište i pomoć pronašlo više od 10.000 prognanih Srba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i sa Kosova i Metohije. Među njima je bilo i mnogo dece.
Manastir Svete Lidije pružio utočište hiljadama Srba
Posebno težak period usledio je tokom akcije „Oluja“ 1995. godine. Prema istim navodima, tada je u manastir stiglo oko 1.500 Srba.
Sestrinstvo im nije pružilo samo krov nad glavom. Monahinje su se brinule o deci, a u manastiru je bila otvorena i srpska škola. Za ratnu siročad tražile su donatore i hranitelje kako bi im obezbedile što sigurniju budućnost.
Takva pomoć ostala je duboko urezana u sećanje srpskog naroda. U godinama kada su mnoge porodice bile primorane da napuste svoje domove, manastir Svete Lidije pružio im je mesto na kojem su mogli da se osećaju bezbedno.
Za pravoslavnu tradiciju briga o onima koji stradaju predstavlja jedno od najvažnijih svedočanstava vere. Upravo zato priča o grčkim monahinjama nije samo priča o humanitarnoj pomoći, već i o hrišćanskoj ljubavi prema bližnjem.
Monahinje Svete Lidije osnažuju vezu sa srpskim narodom
Dobročinstvo manastira Svete Lidije prema srpskom narodu prepoznato je i kroz brojna priznanja.
Arhimandrit Teofil Zisopulos, koji je rukovodio manastirom, odlikovan je Ordenom Njegoša prvog reda Republike Srpske i Ordenom Svetog Save prvog reda Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno hrišćansko sestrinstvo Sveta Lidija dobilo je 2020. godine Sretenjski orden prvog stepena za višedecenijski humanitarni i misionarski rad.
Manastir Svete Lidije je ženski grčki pravoslavni manastir posvećen Svetoj Lidiji Filipljanki. Osnovan je šezdesetih godina 20. veka pod rukovodstvom arhimandrita Teofila Zisopulosa, dok je velika manastirska crkva počela da se gradi 1991. godine.
Sestrinstvo danas predvodi igumanija Marija. Monahinje tokom boravka u Srbiji obilaze njene svetinje i kulturno-istorijske znamenitosti. Prvog dana posete, u vili dinastije Obrenović u Smederevu ugostila ih je ministarka za rad, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski.
Monahinje su tokom boravka u Beogradu posetile i Vilu Mir, gde ih je ugostila Tamara Vučić. Ona im je zahvalila na pomoći koju su manastir i sestrinstvo pružili srpskom narodu tokom ratnih godina.
Duhovnik sestrinstva, arhimandrit Nikanor, zahvalio je predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću i njegovoj supruzi na prijemu. Tom prilikom rekao je da monahinje Srbiju doživljavaju kao svoj dom i podsetio na hiljade srpske dece koja su tokom ratnih godina pronašla utočište u manastiru.
Susret je obeležen i nastupom dece iz doma za nezbrinutu decu pri manastiru. Ona su izvela srpske pesme „Oj Kosovo, Kosovo“ i „Pećka kandila“. Na kraju susreta razmenjeni su darovi. Arhimandrit Nikanor uručio je Tamari Vučić ikone Svete Lidije i Svete Trojice.
Poseta monahinja Srbiji tako je postala prilika da se obnovi sećanje na godine u kojima je manastir Svete Lidije pružao utočište ljudima koji su bežali od ratnih stradanja.
Danas, kada monahinje ponovo borave među Srbima, veza koja je učvršćena u teškim godinama i dalje traje. Sećanje na pomoć koju je sestrinstvo pružilo prognanima ostaje važan deo odnosa srpskog i grčkog pravoslavnog naroda.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Maskirani muškarci preko zidina ušli su u Manastir Taksiarha na grčkom ostrvu Serifos, dvojica monaha bili u manastirskom komleksu i ništa nisu primetili.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.