"DA BI NAŠA MOLITVA BILA PRIHVAĆENA OD BOGA, NEOPHODNA SU DVA USLOVA": Sveti Luka Krimski otkrio šta je presudno kada se obraćamo Gospodu
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
Lako je biti uz nekoga dok ne pravi greške. Mnogo je teže imati strpljenja za njegove slabosti, oprostiti mu kada se iskreno pokaje i podržati ga kada odluči da promeni svoj život. Upravo u takvom odnosu prema drugome vidi se koliko je naša ljubav iskrena. Jednu od svojih upečatljivih pouka o tome ostavio je akademik Vladeta Jerotić, čije se reči i danas često citiraju kada se govori o veri, čoveku i njegovim slabostima.
Od njegovog upokojenja 4. septembra 2018. godine prošlo je osam godina. Jerotić je bio lekar, psihijatar, književnik i akademik, ali i profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. U svojim tekstovima i predavanjima često je povezivao psihologiju sa hrišćanskim učenjem, posebno kada je govorio o grehu, pokajanju, praštanju i unutrašnjoj promeni.
Njegova pouka o ljubavi upravo zato nosi snažnu hrišćansku poruku. Nije dovoljno samo reći da nekoga volimo. Važno je kako se prema njemu odnosimo kada pogreši, kada se pokaje i kada pokuša da se promeni.
- Ko nema strpljenja sa nama kada grešimo, ne voli nas. Ne voli nas ni onaj ko nam ne oprašta ni kad se kajemo za grehe. A najmanje nas voli onaj koji se ne raduje našoj popravci - govorio je Vladeta Jerotić.
U nekoliko rečenica Jerotić je izdvojio tri važna koraka: strpljenje prema onome ko greši, praštanje onome ko se kaje i iskrenu radost zbog njegove promene. Posebno je važna poslednja misao. Ako nekoga zaista volimo, nećemo želeti da ga zauvek pamtimo po njegovim greškama. Obradovaćemo se kada vidimo da se menja i da pokušava da živi drugačije.
Možda je upravo to i najteži oblik ljubavi: ne držati drugoga zarobljenog u njegovoj prošlosti, već umeti da prepoznamo njegovu želju da bude bolji.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 130 (4,1-5)
1. Tako da nas ljudi smatraju kao sluge Hristove i upravitelje tajni Božijih. 2. A od upravitelja se, dakle, traži da se svaki nađe veran. 3. A ja najmanje marim što me sudite vi ili čovečiji dan; a ni sam sebe ne sudim. 4. Jer ne osećam ništa na svojoj savesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod. 5. Zato ne sudite ništa pre vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvetliti što je sakriveno u tami i objaviti namere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Mateju, začalo 93. (23,1-12)
1. Tada Isus reče narodu i učenicima svojim 2. govoreći: „Na Mojsejevu stolicu sedoše književnici i fariseji. 3. Sve, dakle, što vam kažu da držite, držite i tvorite; ali po delima njihovim ne postupajte, jer govore a ne tvore, 4. Nego vezuju bremena teška i nezgodna za nošenje i tovare na pleća ljudska, a prstom svojim neće da ih pomaknu. 5. A sva dela svoja čine da ih vide ljudi; jer proširuju amajlije svoje i prave velike skute na haljinama svojim.
6. I vole začelja na gozbama i prva mesta po sinagogama. 7. I da im se klanja po trgovima, i da ih ljudi zovu: „Učitelju!” 8. A vi se ne zovite učitelji; jer je u vas jedan Učitelj, Hristos, a vi ste svi braća. 9. I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac, koji je na nebesima. 10. Niti se zovite nastavnici; jer je u vas jedan Nastavnik, Hristos. 11. A najveći između vas da vam bude sluga. 12. Jer koji se uzdiže poniziće se, a koji se ponizi uzvisiće se.
BONUS VIDEO
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Jednostavna pouka blaženopočivšeg patrijarha srpskog pokazuje zašto je smirenost najjači odgovor onome ko želi da nas isprovocira i kako se u takvoj situaciji čuva dostojanstvo.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Ruski dugovnik podseća da put ka duhovnoj čistoti nije samo u onome što čovek čini za sebe, već i u načinu na koji se odnosi prema onima koji su pogrešili, njihovim slabostima i padovima.
Meštani Rezale gotovo dve decenije sami su gradili i čuvali mesto okupljanja, a pred dolazak mehanizacije iz njega su izneli sve osim onoga što je za njih imalo posebno značenje.
Sestre iz Manastira Svete Liidje obilaze srpske svetinje, a u Beogradu su se susrele sa Tamarom Vučić i podsetile na godine kada su njihove manastirske kapije bile otvorene za prognane i ratnu siročad.
Zajednica u ovom američkom gradu već decenijama okuplja vernike različitog porekla, a više od polovine njenih članova čine upravo oni koji su sami izabrali da prime pravoslavnu veru.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički govorio je na međureligijskom skupu o zaštiti bogomolja i vernika, uputivši poziv na odlučniju borbu protiv mržnje, nasilja i ugrožavanja verskih sloboda.
Za osobu koja nije pripadala Pravoslavnoj crkvi ne mogu se vršiti opela, pomeni i druge crkvene molitve na način na koji se one vrše za pravoslavne hrišćane.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za petak 14. sedmice po Duhovima ukazuje na neverovatnu preciznost Isaijinog svedočanstva i njegovo ispunjenje u Hristovim isceljenjima.