Susret je protekao u srdačnoj i prijatnoj atmosferi, ali je istovremeno imao i snažnu duhovnu poruku. Za nove sveštenike i đakone, koji su tek stupili u novu etapu svog crkvenog služenja, posebno dragocene bile su reči patrijarha Porfirija o daru sveštenoslužiteljske službe, ali i odgovornosti koju taj dar sa sobom nosi.
Patrijarh je podsetio nove klirike na veličinu dara koji su primili rukopoloženjem, naglašavajući da se poverenoj službi mora pristupati sa strahopoštovanjem, odgovornošću i svešću o njenom svetom smislu. Dar Božji, kako je poručio patrijarh, potrebno je čuvati i umnožavati kroz veru, trud i predano služenje Crkvi.
Posebnu pažnju patrijarh je usmerio na njihovu misiju među ljudima koji još nisu spoznali lepotu i silu pravoslavne vere. Pozvao je nove sveštenike i đakone da svoju službu vrše revnosno i istrajno, svedočeći Hrista ne samo rečima već i sopstvenim životom.
Upravo u tome se, kako je pokazao ovaj susret, nalazi jedna od najvažnijih dimenzija svešteničke službe. Rukopoloženjem se ne dobija samo određena crkvena dužnost, već se prihvata odgovornost za služenje Bogu i ljudima. Zato su patrijarhove reči novim kliricima bile istovremeno i čestitka na primljenom daru i podsećanje na ozbiljnost puta koji je pred njima.
Tokom susreta, novorukopoloženi sveštenici i đakoni imali su priliku da sa patrijarhom podele svoja dosadašnja iskustva iz crkvenoslužiteljske i sveštenopastirske službe. Razgovor je tako dobio i ličnu dimenziju, jer su novi klirici mogli da iznesu iskustva stečena tokom dosadašnjeg služenja.
Na kraju prijema patrijarh Porfirije uručio je novim sveštenoslužiteljima arhijerejske gramate o rukopoloženju. Sveštenici su na dar dobili trebnik, dok su đakoni darivani službenikom. Susret je završen zajedničkom fotografijom svih prisutnih.
Susret u Patrijaršijskom dvoru tako je bio više od svečanog prijema novih klirika. Bio je to susret na početku njihovog novog puta, uz patrijarhov podsetnik da je sveštenoslužiteljski poziv istovremeno veliki Božji dar i velika odgovornost. Pred novim sveštenicima i đakonima sada je služenje narodu i Crkvi, u vremenu u kojem su, kako je poručio patrijarh Porfirije, potrebni revnost, istrajnost i spremnost da se lepota pravoslavne vere svedoči svakome.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.