Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
Sutra, 21. novembra, veliki broj pravoslavnih vernika proslavlja Aranđelovdan, jednu od najčešćih krsnih slava u srpskom narodu. Uoči praznika, domaćini privode kraju pripreme za slavsku trpezu, a među pitanjima koja se iz godine u godinu ponavljaju jeste i da li se za Svetog arhangela Mihaila priprema slavsko žito.
Iako je crkveno učenje po ovom pitanju jasno, u pojedinim porodicama i dalje se poštuje običaj da se na Aranđelovdan ne kuva žito.
Takvo verovanje zasniva se na narodnom predanju da je arhangel Mihailo živi svetitelj, zbog čega, prema tom shvatanju, nema potrebe pripremati koljivo.
Međutim, ovakav običaj nije u skladu sa pravoslavnim učenjem.
shutterstock.com/nada54
Žito se sprema za svaku slavu
Sveštenik Marko Jeftić ranije je ukazao na to da se žito priprema za svaku krsnu slavu, bez obzira na to kog svetitelja porodica proslavlja.
- Da razjasnimo jednom za svagda. Žito se ne sprema za svetitelja. Nikada i nije. Svaki svetitelj je živ kod Boga, nema življih i manje živih. Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave. Ako su preci radili pogrešno, naša dužnost je da ispravimo – poručio je otac Marko.
Zašto se kuva slavsko žito
Slavsko žito, odnosno koljivo, ima duboku simboliku u pravoslavnoj veri. Ono predstavlja veru u vaskrsenje mrtvih i večni život, podsećajući na Hristove reči da zrno pšenice, kada padne u zemlju i umre, donosi mnogi rod. Ovaj biblijski simbol ukazuje na to da smrt nije kraj, već da kroz vaskrsenje čovek dobija život večni.
Isto značenje žito ima i kada se priprema za pomene upokojenima, mada se molitva kojom se osvećuje razlikuje u zavisnosti od njegove namene.
Važno je znati i da naziv koljivo ne potiče od reči koje označavaju klanje, kako se ponekad pogrešno tumači. Reč je grčkog porekla, od izraza "kollybon", koji označava zrno.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.