Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Na Nikoljdan, praznik koji u pravoslavnom kalendaru ima posebnu težinu i toplinu porodičnog i sabornog okupljanja, Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici bio je ispunjen molitvom, tihom radošću i osećanjem pripadnosti Crkvi kao živoj zajednici. Svetu liturgiju služio je starešina hrama, protojerej Nikola Pejović, uz sasluživanje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja Miladina Kneževića, Predraga Šćepanovića i Igora Balabana, jereja Konstantina Dojića i đakona Vedrana Grmuše.
Praznična beseda oca Nikole bila je usredsređena na ličnost Svetog Nikolaja Mirlikijskog, koga je opisao kao jednog od najvećih i najprepoznatljivijih stubova pravoslavne crkve. Njegove reči nisu bile tek podsećanje na istoriju i život svetitelja, već poziv na preispitivanje sopstvenog hoda verom.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Liturgija na Nikoljdan u Sabornom hramu u Podgovrici
Podsetivši na Hristovu zapovest: Budite sveti kao što je svet Otac vaš Nebeski, protojerej Pejović je naglasio da svetost nije izdvojena za retke i izabrane, već da predstavlja cilj svakog hrišćanskog života. Svetitelji se, kako je istakao, ne proslavljaju radi sebe, već kao svedoci Božje blagodati, jer „proslava svetitelja predstavlja proslavljanje Gospoda Boga, koji je jedini istinski sveti i koji posvećuje i prosvetljuje svakoga ko dolazi na ovaj svet“.
Šta je suština krsne slave?
Govoreći o krsnoj slavi, otac Nikola je ukazao da se u njenoj suštini nalazi ime Božije, a ne puko poštovanje običaja. Bez Boga, naglasio je, ne bi bilo ni svetitelja, pa se u pravilnom odnosu prema slavi otkriva dublji smisao čovekovog postojanja – poštovanje svetih i istovremeno svesno življenje pred Bogom.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Protojerej Nikola Pejović, starešina Sabornog hrama u Podgorici
Poseban deo besede bio je posvećen svakodnevnom životu koji često protiče u brigama i rasutosti. Protojerej Pejović je ukazao da se tek u trenucima kada čovek postane svestan svoje prolaznosti otkriva ono najvažnije: šta je sabrao u svojoj duhovnoj riznici, šta je dao Bogu i šta je od Njega naučio o slobodi, odgovornosti i istinskom životu.
Značenje slavskih darova
Tumačeći simboliku slavskih darova, starešina hrama je objasnio da hleb, "slavski kolač", predstavlja Hrista kao Hleb života. Pšenica svedoči o vaskrsenju i molitvi za upokojene, prema Hristovim rečima o zrnu koje mora umreti da bi donelo plod. Sveća je znak svetlosti i postojanosti vere, dok vino upućuje na Svetu tajnu pričešća i beskrvnu žrtvu Tela i Krvi Hristove, kroz koju se verni sjedinjuju sa Gospodom.
U završnici besede protojerej Nikola Pejović podsetio je na značaj očuvanja pravoslavne vere i tradicije, koje su naši preci sačuvali kroz glad, ratove, patnju i iskušenja, ne odričući se Hrista ni u teškim vremenima ideologija koje su pokušavale da potisnu veru. Osvrnuvši se na savremeno doba, govorio je o povratku veri, istini i životu, istom onom putu kojim su hodili Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Nikola Mirlikijski.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Osvećenje slavskih darova na Nikoljdan u Sabornom hramu u Podgorici
Poruka vere koja živi u nama
– Zato slavljenje slave i molitve koje prinosimo, prinos hleba, pšenice, sveće i darova, ima dublji smisao – da kroz to ispovedimo veru u Boga. Ispovedamo veru u Hrista kao Hleba života koji je sišao s neba i koji od nas prolaznih čini svoju večnu sabraću. To je vera u Vaskrsenje, vera u Boga koji nije Bog mrtvih, nego Bog živih – poručio je protojerej Nikola Pejović, podsetivši da upokojeni nisu nestali, već ostaju u zajednici sa svima svetima.
Liturgijsko sabranje na Nikoljdan u podgoričkom Sabornom hramu tako je, osim prazničnog karaktera, ponelo i jasnu poruku: vera se ne iscrpljuje u obredu, već se potvrđuje životom, sećanjem, zahvalnošću i spremnošću da se čovek menja iznutra.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.