Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Na Nikoljdan, praznik koji u pravoslavnom kalendaru ima posebnu težinu i toplinu porodičnog i sabornog okupljanja, Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici bio je ispunjen molitvom, tihom radošću i osećanjem pripadnosti Crkvi kao živoj zajednici. Svetu liturgiju služio je starešina hrama, protojerej Nikola Pejović, uz sasluživanje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja Miladina Kneževića, Predraga Šćepanovića i Igora Balabana, jereja Konstantina Dojića i đakona Vedrana Grmuše.
Praznična beseda oca Nikole bila je usredsređena na ličnost Svetog Nikolaja Mirlikijskog, koga je opisao kao jednog od najvećih i najprepoznatljivijih stubova pravoslavne crkve. Njegove reči nisu bile tek podsećanje na istoriju i život svetitelja, već poziv na preispitivanje sopstvenog hoda verom.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Liturgija na Nikoljdan u Sabornom hramu u Podgovrici
Podsetivši na Hristovu zapovest: Budite sveti kao što je svet Otac vaš Nebeski, protojerej Pejović je naglasio da svetost nije izdvojena za retke i izabrane, već da predstavlja cilj svakog hrišćanskog života. Svetitelji se, kako je istakao, ne proslavljaju radi sebe, već kao svedoci Božje blagodati, jer „proslava svetitelja predstavlja proslavljanje Gospoda Boga, koji je jedini istinski sveti i koji posvećuje i prosvetljuje svakoga ko dolazi na ovaj svet“.
Šta je suština krsne slave?
Govoreći o krsnoj slavi, otac Nikola je ukazao da se u njenoj suštini nalazi ime Božije, a ne puko poštovanje običaja. Bez Boga, naglasio je, ne bi bilo ni svetitelja, pa se u pravilnom odnosu prema slavi otkriva dublji smisao čovekovog postojanja – poštovanje svetih i istovremeno svesno življenje pred Bogom.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Protojerej Nikola Pejović, starešina Sabornog hrama u Podgorici
Poseban deo besede bio je posvećen svakodnevnom životu koji često protiče u brigama i rasutosti. Protojerej Pejović je ukazao da se tek u trenucima kada čovek postane svestan svoje prolaznosti otkriva ono najvažnije: šta je sabrao u svojoj duhovnoj riznici, šta je dao Bogu i šta je od Njega naučio o slobodi, odgovornosti i istinskom životu.
Značenje slavskih darova
Tumačeći simboliku slavskih darova, starešina hrama je objasnio da hleb, "slavski kolač", predstavlja Hrista kao Hleb života. Pšenica svedoči o vaskrsenju i molitvi za upokojene, prema Hristovim rečima o zrnu koje mora umreti da bi donelo plod. Sveća je znak svetlosti i postojanosti vere, dok vino upućuje na Svetu tajnu pričešća i beskrvnu žrtvu Tela i Krvi Hristove, kroz koju se verni sjedinjuju sa Gospodom.
U završnici besede protojerej Nikola Pejović podsetio je na značaj očuvanja pravoslavne vere i tradicije, koje su naši preci sačuvali kroz glad, ratove, patnju i iskušenja, ne odričući se Hrista ni u teškim vremenima ideologija koje su pokušavale da potisnu veru. Osvrnuvši se na savremeno doba, govorio je o povratku veri, istini i životu, istom onom putu kojim su hodili Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Nikola Mirlikijski.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Osvećenje slavskih darova na Nikoljdan u Sabornom hramu u Podgorici
Poruka vere koja živi u nama
– Zato slavljenje slave i molitve koje prinosimo, prinos hleba, pšenice, sveće i darova, ima dublji smisao – da kroz to ispovedimo veru u Boga. Ispovedamo veru u Hrista kao Hleba života koji je sišao s neba i koji od nas prolaznih čini svoju večnu sabraću. To je vera u Vaskrsenje, vera u Boga koji nije Bog mrtvih, nego Bog živih – poručio je protojerej Nikola Pejović, podsetivši da upokojeni nisu nestali, već ostaju u zajednici sa svima svetima.
Liturgijsko sabranje na Nikoljdan u podgoričkom Sabornom hramu tako je, osim prazničnog karaktera, ponelo i jasnu poruku: vera se ne iscrpljuje u obredu, već se potvrđuje životom, sećanjem, zahvalnošću i spremnošću da se čovek menja iznutra.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima