Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Na Nikoljdan, praznik koji u pravoslavnom kalendaru ima posebnu težinu i toplinu porodičnog i sabornog okupljanja, Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici bio je ispunjen molitvom, tihom radošću i osećanjem pripadnosti Crkvi kao živoj zajednici. Svetu liturgiju služio je starešina hrama, protojerej Nikola Pejović, uz sasluživanje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja Miladina Kneževića, Predraga Šćepanovića i Igora Balabana, jereja Konstantina Dojića i đakona Vedrana Grmuše.
Praznična beseda oca Nikole bila je usredsređena na ličnost Svetog Nikolaja Mirlikijskog, koga je opisao kao jednog od najvećih i najprepoznatljivijih stubova pravoslavne crkve. Njegove reči nisu bile tek podsećanje na istoriju i život svetitelja, već poziv na preispitivanje sopstvenog hoda verom.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Liturgija na Nikoljdan u Sabornom hramu u Podgovrici
Podsetivši na Hristovu zapovest: Budite sveti kao što je svet Otac vaš Nebeski, protojerej Pejović je naglasio da svetost nije izdvojena za retke i izabrane, već da predstavlja cilj svakog hrišćanskog života. Svetitelji se, kako je istakao, ne proslavljaju radi sebe, već kao svedoci Božje blagodati, jer „proslava svetitelja predstavlja proslavljanje Gospoda Boga, koji je jedini istinski sveti i koji posvećuje i prosvetljuje svakoga ko dolazi na ovaj svet“.
Šta je suština krsne slave?
Govoreći o krsnoj slavi, otac Nikola je ukazao da se u njenoj suštini nalazi ime Božije, a ne puko poštovanje običaja. Bez Boga, naglasio je, ne bi bilo ni svetitelja, pa se u pravilnom odnosu prema slavi otkriva dublji smisao čovekovog postojanja – poštovanje svetih i istovremeno svesno življenje pred Bogom.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Protojerej Nikola Pejović, starešina Sabornog hrama u Podgorici
Poseban deo besede bio je posvećen svakodnevnom životu koji često protiče u brigama i rasutosti. Protojerej Pejović je ukazao da se tek u trenucima kada čovek postane svestan svoje prolaznosti otkriva ono najvažnije: šta je sabrao u svojoj duhovnoj riznici, šta je dao Bogu i šta je od Njega naučio o slobodi, odgovornosti i istinskom životu.
Značenje slavskih darova
Tumačeći simboliku slavskih darova, starešina hrama je objasnio da hleb, "slavski kolač", predstavlja Hrista kao Hleb života. Pšenica svedoči o vaskrsenju i molitvi za upokojene, prema Hristovim rečima o zrnu koje mora umreti da bi donelo plod. Sveća je znak svetlosti i postojanosti vere, dok vino upućuje na Svetu tajnu pričešća i beskrvnu žrtvu Tela i Krvi Hristove, kroz koju se verni sjedinjuju sa Gospodom.
U završnici besede protojerej Nikola Pejović podsetio je na značaj očuvanja pravoslavne vere i tradicije, koje su naši preci sačuvali kroz glad, ratove, patnju i iskušenja, ne odričući se Hrista ni u teškim vremenima ideologija koje su pokušavale da potisnu veru. Osvrnuvši se na savremeno doba, govorio je o povratku veri, istini i životu, istom onom putu kojim su hodili Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Nikola Mirlikijski.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Osvećenje slavskih darova na Nikoljdan u Sabornom hramu u Podgorici
Poruka vere koja živi u nama
– Zato slavljenje slave i molitve koje prinosimo, prinos hleba, pšenice, sveće i darova, ima dublji smisao – da kroz to ispovedimo veru u Boga. Ispovedamo veru u Hrista kao Hleba života koji je sišao s neba i koji od nas prolaznih čini svoju večnu sabraću. To je vera u Vaskrsenje, vera u Boga koji nije Bog mrtvih, nego Bog živih – poručio je protojerej Nikola Pejović, podsetivši da upokojeni nisu nestali, već ostaju u zajednici sa svima svetima.
Liturgijsko sabranje na Nikoljdan u podgoričkom Sabornom hramu tako je, osim prazničnog karaktera, ponelo i jasnu poruku: vera se ne iscrpljuje u obredu, već se potvrđuje životom, sećanjem, zahvalnošću i spremnošću da se čovek menja iznutra.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Amvrosija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Ignjatija Bogonosca. Katolici su u trećoj nedelji Adventa i slave Svetog Zefirina. Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnim molitvama.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.