Litiju je predvodio mitropolit kruševački David, koji je služio liturgiju u hramu Svete Trojice.
U namesničkom centru u Trsteniku svečano su dočekane svete mošti Prepodobnog Jakova Tumanskog, jednog od najpoštovanijih savremenih svetitelja Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime već dugo se izgovara sa nadom, a svedočanstva o pomoći i isceljenjima šire se među narodom tiho, ali postojano.
Svete mošti prenete su iz manastira Tumane uz blagoslov igumana, u saradnji sa arhijerejskim namesnikom trsteničkim i starešinom hrama Svete Trojice, protojerejem Miroljubom Simeunovićem. Litija koja je pratila ovaj prenos nije bila samo hod kroz prostor, već i izraz zajedničkog duhovnog kretanja naroda koji traži utehu, snagu i potvrdu vere.
Litijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David, uz sasluženje sveštenstva i monaštva. Njegovo prisustvo dalo je dodatnu težinu događaju, ali i jasno pokazalo da ovaj susret nije samo lokalni događaj, već deo šireg duhovnog života Crkve.
Verni narod pristizao je u velikom broju, sa svećama u rukama i molitvom na usnama. Nije bilo žurbe ni nestrpljenja – svako je čekao svoj trenutak da se pokloni, da celiva mošti i u tišini izgovori ono što nosi u srcu. U tom redu nisu stajali samo pojedinci, već čitave životne priče, brige, nade i zahvalnosti.
Posebnu dubinu ovom događaju dao je i dvodnevni sabor organizovan povodom veroučiteljske slave Eparhije kruševačke - Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog. Time je doček moštiju dobio i prosvetiteljski okvir, podsećajući da vera nije samo lični doživljaj, već i poziv na učenje, razumevanje i svedočenje.
Narednog jutra mitropolit David služio je svetu liturgiju u hramu Svete Trojice u Trsteniku. Hram je bio ispunjen do poslednjeg mesta, ali ono što se nije moglo izmeriti bila je tišina koja je vladala tokom molitve – ona koja ne dolazi spolja, već iznutra, kada se čovek nađe pred nečim što prevazilazi svakodnevicu.
Doček moštiju Prepodobnog Jakova Tumanskog u Trsteniku bio je susret koji se pamti. Za mnoge, to je bio trenutak ohrabrenja; za neke, početak promene; za sve zajedno, potvrda da svetost nije daleka i nedostižna, već prisutna – tamo gde je vera živa i gde se čovek iskreno obraća Bogu.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
U prisustvu velikog broja vernika i sveštenstva, mitropolit kruševački služio je čin velikog osvećenja novog hrama posvećenog Svetoj velikomučenici Nedelji, podignutog trudom i ljubavlju vernog naroda.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.