Litiju je predvodio mitropolit kruševački David, koji je služio liturgiju u hramu Svete Trojice.
U namesničkom centru u Trsteniku svečano su dočekane svete mošti Prepodobnog Jakova Tumanskog, jednog od najpoštovanijih savremenih svetitelja Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime već dugo se izgovara sa nadom, a svedočanstva o pomoći i isceljenjima šire se među narodom tiho, ali postojano.
Svete mošti prenete su iz manastira Tumane uz blagoslov igumana, u saradnji sa arhijerejskim namesnikom trsteničkim i starešinom hrama Svete Trojice, protojerejem Miroljubom Simeunovićem. Litija koja je pratila ovaj prenos nije bila samo hod kroz prostor, već i izraz zajedničkog duhovnog kretanja naroda koji traži utehu, snagu i potvrdu vere.
Litijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David, uz sasluženje sveštenstva i monaštva. Njegovo prisustvo dalo je dodatnu težinu događaju, ali i jasno pokazalo da ovaj susret nije samo lokalni događaj, već deo šireg duhovnog života Crkve.
Verni narod pristizao je u velikom broju, sa svećama u rukama i molitvom na usnama. Nije bilo žurbe ni nestrpljenja – svako je čekao svoj trenutak da se pokloni, da celiva mošti i u tišini izgovori ono što nosi u srcu. U tom redu nisu stajali samo pojedinci, već čitave životne priče, brige, nade i zahvalnosti.
Posebnu dubinu ovom događaju dao je i dvodnevni sabor organizovan povodom veroučiteljske slave Eparhije kruševačke - Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog. Time je doček moštiju dobio i prosvetiteljski okvir, podsećajući da vera nije samo lični doživljaj, već i poziv na učenje, razumevanje i svedočenje.
Narednog jutra mitropolit David služio je svetu liturgiju u hramu Svete Trojice u Trsteniku. Hram je bio ispunjen do poslednjeg mesta, ali ono što se nije moglo izmeriti bila je tišina koja je vladala tokom molitve – ona koja ne dolazi spolja, već iznutra, kada se čovek nađe pred nečim što prevazilazi svakodnevicu.
Doček moštiju Prepodobnog Jakova Tumanskog u Trsteniku bio je susret koji se pamti. Za mnoge, to je bio trenutak ohrabrenja; za neke, početak promene; za sve zajedno, potvrda da svetost nije daleka i nedostižna, već prisutna – tamo gde je vera živa i gde se čovek iskreno obraća Bogu.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
U prisustvu velikog broja vernika i sveštenstva, mitropolit kruševački služio je čin velikog osvećenja novog hrama posvećenog Svetoj velikomučenici Nedelji, podignutog trudom i ljubavlju vernog naroda.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.