Litiju je predvodio mitropolit kruševački David, koji je služio liturgiju u hramu Svete Trojice.
U namesničkom centru u Trsteniku svečano su dočekane svete mošti Prepodobnog Jakova Tumanskog, jednog od najpoštovanijih savremenih svetitelja Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime već dugo se izgovara sa nadom, a svedočanstva o pomoći i isceljenjima šire se među narodom tiho, ali postojano.
Svete mošti prenete su iz manastira Tumane uz blagoslov igumana, u saradnji sa arhijerejskim namesnikom trsteničkim i starešinom hrama Svete Trojice, protojerejem Miroljubom Simeunovićem. Litija koja je pratila ovaj prenos nije bila samo hod kroz prostor, već i izraz zajedničkog duhovnog kretanja naroda koji traži utehu, snagu i potvrdu vere.
Litijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David, uz sasluženje sveštenstva i monaštva. Njegovo prisustvo dalo je dodatnu težinu događaju, ali i jasno pokazalo da ovaj susret nije samo lokalni događaj, već deo šireg duhovnog života Crkve.
Verni narod pristizao je u velikom broju, sa svećama u rukama i molitvom na usnama. Nije bilo žurbe ni nestrpljenja – svako je čekao svoj trenutak da se pokloni, da celiva mošti i u tišini izgovori ono što nosi u srcu. U tom redu nisu stajali samo pojedinci, već čitave životne priče, brige, nade i zahvalnosti.
Posebnu dubinu ovom događaju dao je i dvodnevni sabor organizovan povodom veroučiteljske slave Eparhije kruševačke - Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog. Time je doček moštiju dobio i prosvetiteljski okvir, podsećajući da vera nije samo lični doživljaj, već i poziv na učenje, razumevanje i svedočenje.
Narednog jutra mitropolit David služio je svetu liturgiju u hramu Svete Trojice u Trsteniku. Hram je bio ispunjen do poslednjeg mesta, ali ono što se nije moglo izmeriti bila je tišina koja je vladala tokom molitve – ona koja ne dolazi spolja, već iznutra, kada se čovek nađe pred nečim što prevazilazi svakodnevicu.
Doček moštiju Prepodobnog Jakova Tumanskog u Trsteniku bio je susret koji se pamti. Za mnoge, to je bio trenutak ohrabrenja; za neke, početak promene; za sve zajedno, potvrda da svetost nije daleka i nedostižna, već prisutna – tamo gde je vera živa i gde se čovek iskreno obraća Bogu.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.