Litiju je predvodio mitropolit kruševački David, koji je služio liturgiju u hramu Svete Trojice.
U namesničkom centru u Trsteniku svečano su dočekane svete mošti Prepodobnog Jakova Tumanskog, jednog od najpoštovanijih savremenih svetitelja Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime već dugo se izgovara sa nadom, a svedočanstva o pomoći i isceljenjima šire se među narodom tiho, ali postojano.
Svete mošti prenete su iz manastira Tumane uz blagoslov igumana, u saradnji sa arhijerejskim namesnikom trsteničkim i starešinom hrama Svete Trojice, protojerejem Miroljubom Simeunovićem. Litija koja je pratila ovaj prenos nije bila samo hod kroz prostor, već i izraz zajedničkog duhovnog kretanja naroda koji traži utehu, snagu i potvrdu vere.
Litijsko sabranje predvodio je mitropolit kruševački David, uz sasluženje sveštenstva i monaštva. Njegovo prisustvo dalo je dodatnu težinu događaju, ali i jasno pokazalo da ovaj susret nije samo lokalni događaj, već deo šireg duhovnog života Crkve.
Verni narod pristizao je u velikom broju, sa svećama u rukama i molitvom na usnama. Nije bilo žurbe ni nestrpljenja – svako je čekao svoj trenutak da se pokloni, da celiva mošti i u tišini izgovori ono što nosi u srcu. U tom redu nisu stajali samo pojedinci, već čitave životne priče, brige, nade i zahvalnosti.
Posebnu dubinu ovom događaju dao je i dvodnevni sabor organizovan povodom veroučiteljske slave Eparhije kruševačke - Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog. Time je doček moštiju dobio i prosvetiteljski okvir, podsećajući da vera nije samo lični doživljaj, već i poziv na učenje, razumevanje i svedočenje.
Narednog jutra mitropolit David služio je svetu liturgiju u hramu Svete Trojice u Trsteniku. Hram je bio ispunjen do poslednjeg mesta, ali ono što se nije moglo izmeriti bila je tišina koja je vladala tokom molitve – ona koja ne dolazi spolja, već iznutra, kada se čovek nađe pred nečim što prevazilazi svakodnevicu.
Doček moštiju Prepodobnog Jakova Tumanskog u Trsteniku bio je susret koji se pamti. Za mnoge, to je bio trenutak ohrabrenja; za neke, početak promene; za sve zajedno, potvrda da svetost nije daleka i nedostižna, već prisutna – tamo gde je vera živa i gde se čovek iskreno obraća Bogu.
Hiljade vernika sabralo se u manastiru Tumane, moleći se za isceljenje i blagoslov, dok su snažne reči arhimandrita Dimitrija odjeknule među okupljenima.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Shiarhimandrit Zosima Sokur govori o značaju molitve, ispovesti, pričešća i duhovne pripreme pred Uspenje Presvete Bogorodice, podsećajući da uzdržanje nije samo pitanje hrane, već i pitanje promene života.
Otac Predrag kaže da je dugo verovao da će mu Bog na neki poseban način pokazati koja je devojka namenjena za njega, ali da mu je to, ipak, otkrio starac Tadej.
U besedi za subotu 11. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ogridski i Žički kroz reči proroka Isaije govori o nezahvalnosti, idolopoklonstvu i opasnosti udaljavanja od Gospoda, upućujući opomenu svakom verujućem čoveku.
Probajte čorbu od celera po receptu iz "Srbskog kuvara" jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu „Dostojno“ i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Prema predanju, za istoriju ovog manastira vezuju se Sveti Sava, kralj Dragutin i despot Đurađ Branković, a upravo je u vreme Brankovića Sveti Stefan postao njegov nebeski zaštitnik.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Iako traje samo dve nedelje, ovaj period donosi priliku da učvrstimo iskustvo stečeno tokom Petrovskog posta, prepoznamo sopstvene slabosti, zamislimo se nad prolaznošću života i otvorimo srce za istinsku duhovnu radost.