Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U manastiru Tumane svečano je proslavljen praznik Svetih Zosima i Jakova Tumanskih (21. avgust), dvojice svetitelja čudotvoraca čije mošti okupljaju vernike iz svih krajeva Srbije i dijaspore.
Centralni događaj sabranja bila je sveta liturgija kojom je načalstvovao mitropolit braničevski Ignatije, uz sasluženje mitropolita šumadijskog Jovana, niškog Arsenija, kao i episkopa londonskog i velikobritansko-irskog Nektarija i topličkog Petra.
Foto: SPC
Liturgijsko sabranje u porti manastira Tumane
Odlikovanja i poruka mitropolita Ignatija
Na malom vhodu mitropolit Ignatije odlikovao je činom protosinđela jeromonaha Gavrila, igumana manastira Gornjaka.
Obraćajući se okupljenim vernicima, mitropolit je poručio:
— Sveti ugodnici Božji svojim molitvama daruju privremena isceljenja, ali jedino Gospod daje život večni. Zato je naša obaveza da posećujemo svoje parohijske hramove i učestvujemo na svetoj liturgiji.
Na kraju bogosluženja, vladika Ignatije dodelio je Mihailu Filevu eparhijski orden Svetog Luke drugog reda, dok je Bobanu Šarencu uručio arhijerejsku gramatu za pomoć manastiru Tumane.
Foto: SPC
Mošti svetitelja u hramu manastira Tumane
Litija sa moštima tumanskih svetitelja
Nakon svete liturgije, arhimandrit Dimitrije predvodio je litiju sa moštima Svetih Zosima i Jakova, koja je prošla manastirskom portom. Posle svečanog ophoda usledio je čin osvećenja i molitva Tumanskim svetiteljima za zdravlje i isceljenje vernog naroda.
I ove godine manastur Tumane bio je ispunjen vernicima koji su sa dubokom verom došli da se poklone čudotvornim moštima Tumanskih svetitelja i da zatraže njihovu pomoć i blagoslov. Manastir je još jednom potvrdio svoje mesto kao jedno od najposećenijih svetinja u Srbiji.
Ova vernica objašnjava da u manastir Tumane dolazi kako bi se svecima zamolila što su - kako tvrdi, izmolili pomoć od Boga da joj pomogne da povrati zdravlje.
Podnaslov: U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Veliki propovednik 19. veka nas uči da žalost nikada ne sme da prevlada veru i nadu u Boga: i kada je srce obuzeto tugom, molitva i nada otvaraju vrata utehe i smisla.
U regionalnom centru Vest Jorkšira čitava zajednica odlučila je da krene putem apostolske vere – prva liturgija već je služena, a uskoro sledi čin sabornog krštenja 34 vernika.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
Mitropolit niški Arsenije predvodio je liturgijsko sabranje uz trokratni litijski hod, dok su vernici iz cele zemlje doživeli čudesni duh zadužbine Svetog despota Stefana Lazarevića.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
U besedi za 11. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiučki nas uči kako da prepoznamo unutrašnji nered, sačuvamo dušu i podseća da red dolazi samo iz Božjeg zakona.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.