Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
U manastiru Tumane svečano je proslavljen praznik Svetih Zosima i Jakova Tumanskih (21. avgust), dvojice svetitelja čudotvoraca čije mošti okupljaju vernike iz svih krajeva Srbije i dijaspore.
Centralni događaj sabranja bila je sveta liturgija kojom je načalstvovao mitropolit braničevski Ignatije, uz sasluženje mitropolita šumadijskog Jovana, niškog Arsenija, kao i episkopa londonskog i velikobritansko-irskog Nektarija i topličkog Petra.
Foto: SPC
Liturgijsko sabranje u porti manastira Tumane
Odlikovanja i poruka mitropolita Ignatija
Na malom vhodu mitropolit Ignatije odlikovao je činom protosinđela jeromonaha Gavrila, igumana manastira Gornjaka.
Obraćajući se okupljenim vernicima, mitropolit je poručio:
— Sveti ugodnici Božji svojim molitvama daruju privremena isceljenja, ali jedino Gospod daje život večni. Zato je naša obaveza da posećujemo svoje parohijske hramove i učestvujemo na svetoj liturgiji.
Na kraju bogosluženja, vladika Ignatije dodelio je Mihailu Filevu eparhijski orden Svetog Luke drugog reda, dok je Bobanu Šarencu uručio arhijerejsku gramatu za pomoć manastiru Tumane.
Foto: SPC
Mošti svetitelja u hramu manastira Tumane
Litija sa moštima tumanskih svetitelja
Nakon svete liturgije, arhimandrit Dimitrije predvodio je litiju sa moštima Svetih Zosima i Jakova, koja je prošla manastirskom portom. Posle svečanog ophoda usledio je čin osvećenja i molitva Tumanskim svetiteljima za zdravlje i isceljenje vernog naroda.
I ove godine manastur Tumane bio je ispunjen vernicima koji su sa dubokom verom došli da se poklone čudotvornim moštima Tumanskih svetitelja i da zatraže njihovu pomoć i blagoslov. Manastir je još jednom potvrdio svoje mesto kao jedno od najposećenijih svetinja u Srbiji.
Ova vernica objašnjava da u manastir Tumane dolazi kako bi se svecima zamolila što su - kako tvrdi, izmolili pomoć od Boga da joj pomogne da povrati zdravlje.
U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
Ovaj duhovni običaj ustanovili su ruski monasi u manastiru Tumane još pre Drugog svetskog rata, a obnovljen je 2017. godine dolaskom novog bratstva. Od tada, nedelja po Spasovdanu tradicionalno okuplja mnoštvo vernika.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.