Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
Papirići sa imenima za proskomidiju ostavljaju se pred svaku liturgiju na posebno označeno mesto u hramu, uz sveće i priloge. Upravo tada kod mnogih vernika javlja se dilema - da li među imenima mogu da napišu i nekoga ko nije kršten u Pravoslavnoj crkvi? Zbog bojazni da ne budu pogrešno shvaćeni, neki vernici ne usuđuju se ni da pitaju sveštenika da li na ceduljici za proskomidiju mogu da ispišu imena dragih ljudi koji nisu kršteni. Odgovor na to pitanje, kroz upečatljivo svedočenje iz života Starca Evmenija, prenosi mitropolit morski Neofit.
VAŽNO JE DA IMAMO I DUHOVNIKA I DUHOVNOG OCA: Neki vernici čak i ne znaju razliku, a sveti oci upozoravaju da život bez dvostrukog oslonca može da bude opasan
- Jednom mi je Sveti starac Evmenije (Saridakis) poverio šta se dogodilo kada je na proskomidiji pokušao da pomene čuvenog evropskog humanistu Raula Foleroa. On je bio rimokatolik i veoma dobar čovek, dobročinitelj bolnice za leprozne i, uopšte, leproznih bolesnika, i zato je Starac Evmenije odlučio da izvadi česticu za njega na proskomidiji. Bogoslužio je u crkvi Svetih Besrebrenika, koja pripada bolnici za leprozne "Sveta Varvara", u Atini.
Tada je anđeo Gospodnji tri puta izbacio česticu iz svetog diskosa. Pošto je anđeo treći put sklonio česticu, pojavio se pred Starcem i rekao mu da na Svetom Predloženju ima mesta samo za članove Crkve. Objasnio mu je da na molitvi na brojanici može da pominje sve: jeretike, inoslavne, ubice, zločince, razvratnike, žive i upokojene, sve ljude iz cele vaseljene. Međutim, na evharistijskom uznošenju (anafora) može da pominje samo pravoslavne, jer su samo oni članovi Jedne Svete Saborne i Apostolske Crkve - istakao je mitropolit Neofit.
Mitropolit Neofit na slikovit način pravi jasnu razliku između lične molitve i pomena na proskomidiji. Vernik može da se moli za svakog čoveka, bez obzira na to kojoj veri pripada, ali imena koja se predaju za proskomidiju, prema pravoslavnom učenju, odnose se na krštene pravoslavne hrišćane.
Zato pitanje jednog imena na liturgijskoj ceduljici nije samo stvar običaja, već i razumevanja šta proskomidija predstavlja u životu Crkve
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.
Izjava predstavnika Gruzijske patrijaršije izazvala je burne reakcije, nakon što je naveo da su evropski zvaničnici od Crkve tražili podršku za pitanja koja izazivaju duboke podele u tamošnjem društvu.
Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Veliki ruski svetitelj podseća da uzrok nemira često ne dolazi iz sveta koji nas okružuje, već iz sopstvenog srca, i ostavlja pouku o putu ka unutrašnjoj tišini i duhovnoj snazi.
Izjava predstavnika Gruzijske patrijaršije izazvala je burne reakcije, nakon što je naveo da su evropski zvaničnici od Crkve tražili podršku za pitanja koja izazivaju duboke podele u tamošnjem društvu.
Od "posnih" i "mrsnih" slava, slavskog žita i crvenog slova, do posta, ispovesti i Božić Bate, mnogi običaji koje vernici prihvataju kao pravilo nisu u skladu sa učenjem Pravoslavne crkve - evo šta o njima zaista kaže Crkva.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, pozivajući se na Jevanđelje i crkveno predanje, đakon Igor Cukanov iznosi svedočenja o životima, veri, propovedi i stradanju Isusovih srodnika.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.