Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
Papirići sa imenima za proskomidiju ostavljaju se pred svaku liturgiju na posebno označeno mesto u hramu, uz sveće i priloge. Upravo tada kod mnogih vernika javlja se dilema - da li među imenima mogu da napišu i nekoga ko nije kršten u Pravoslavnoj crkvi? Zbog bojazni da ne budu pogrešno shvaćeni, neki vernici ne usuđuju se ni da pitaju sveštenika da li na ceduljici za proskomidiju mogu da ispišu imena dragih ljudi koji nisu kršteni. Odgovor na to pitanje, kroz upečatljivo svedočenje iz života Starca Evmenija, prenosi mitropolit morski Neofit.
VAŽNO JE DA IMAMO I DUHOVNIKA I DUHOVNOG OCA: Neki vernici čak i ne znaju razliku, a sveti oci upozoravaju da život bez dvostrukog oslonca može da bude opasan
- Jednom mi je Sveti starac Evmenije (Saridakis) poverio šta se dogodilo kada je na proskomidiji pokušao da pomene čuvenog evropskog humanistu Raula Foleroa. On je bio rimokatolik i veoma dobar čovek, dobročinitelj bolnice za leprozne i, uopšte, leproznih bolesnika, i zato je Starac Evmenije odlučio da izvadi česticu za njega na proskomidiji. Bogoslužio je u crkvi Svetih Besrebrenika, koja pripada bolnici za leprozne "Sveta Varvara", u Atini.
Tada je anđeo Gospodnji tri puta izbacio česticu iz svetog diskosa. Pošto je anđeo treći put sklonio česticu, pojavio se pred Starcem i rekao mu da na Svetom Predloženju ima mesta samo za članove Crkve. Objasnio mu je da na molitvi na brojanici može da pominje sve: jeretike, inoslavne, ubice, zločince, razvratnike, žive i upokojene, sve ljude iz cele vaseljene. Međutim, na evharistijskom uznošenju (anafora) može da pominje samo pravoslavne, jer su samo oni članovi Jedne Svete Saborne i Apostolske Crkve - istakao je mitropolit Neofit.
Mitropolit Neofit na slikovit način pravi jasnu razliku između lične molitve i pomena na proskomidiji. Vernik može da se moli za svakog čoveka, bez obzira na to kojoj veri pripada, ali imena koja se predaju za proskomidiju, prema pravoslavnom učenju, odnose se na krštene pravoslavne hrišćane.
Zato pitanje jednog imena na liturgijskoj ceduljici nije samo stvar običaja, već i razumevanja šta proskomidija predstavlja u životu Crkve
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
Đakon iz Katane prošao je kroz tamnicu, gladovanje i surovo mučenje, ali ono što je učinio neposredno pre smrti ostalo je zabeleženo kao snažno svedočanstvo vere u Hrista.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
U saopštenju se ističu brak, porodica i vaspitanje dece kao vrednosti koje treba čuvati, uz jasan apel da eventualno okupljanje ne preraste u vređanje, podele i sukobe.
U besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava šta se događa kada nezrele i nepobožne pomisli potisnu duhovnu mudrost, a čovek se udalji od Božjeg zakona koji mu daje red i unutrašnju snagu.