TAJNA KOJU JE ČUVALA OSTROŠKA STENA: Pravoslavna priča za decu (VIDEO)
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Kada roditelji biraju ime za sina, često im je važno i njegovo značenje, ali i ličnost sa kojom je povezano. Biblijska imena zato imaju posebno mesto u pravoslavnim porodicama. Iza njih stoje apostoli, jevanđelisti, pravednici i mučenici čiji su životi zapisani u Svetom pismu i sačuvani u crkvenom predanju.
Luka, Lazar, Pavle, Stefan i Jakov spadaju među imena koja se i danas često biraju. Njihova lepota nije samo u zvuku već i u značenju, kao i u ličnostima sa kojima su povezana. Od apostola i jevanđeliste Luke do prvomučenika Stefana i starozavetnog praoca Jakova, svako od ovih imena otvara drugačiji biblijski motiv i podseća na konkretnu ličnost iz istorije spasenja.
Ime Luka potiče od grčkog imena Loukas. U hrišćanskoj tradiciji najpoznatije je po Svetom apostolu i jevanđelisti Luki, jednom od četvorice svetih jevanđelista.
Sveti apostol Luka bio je saradnik Svetog apostola Pavla i autor Jevanđelja po Luki i Dela apostolskih. U svom Jevanđelju posebno svedoči o životu, propovedi, stradanju i Vaskrsenju Gospoda Isusa Hrista.
Pravoslavna Crkva ga posebno poštuje kao jevanđelistu, a predanje ga pamti i kao lekara. Zbog toga se ime Luka vezuje za veru, služenje bližnjem i propovedanje Jevanđelja.
Ime Luka tako nosi snažan novozavetni pečat i podseća na jednog od četvorice jevanđelista čije je svedočanstvo sačuvano u Svetom pismu.

Ime Lazar potiče od hebrejskog imena Eleazar, odnosno El'azar, koje se najčešće tumači kao „Bog je pomoć“ ili „Bog je pomogao“.
U Novom zavetu posebno je poznat Sveti pravedni Lazar, brat Marte i Marije i prijatelj Gospoda Isusa Hrista. Jevanđelje po Jovanu pripoveda o njegovom vaskrsenju. Hristos je, nakon Lazarove smrti, došao u Vitani i pozvao ga da izađe iz groba.
Vaskrsenje Lazara jedno je od najznačajnijih čuda opisanih u Jevanđelju i ujedno snažna najava Hristove pobede nad smrću i Njegovog Vaskrsenja.
Ime Lazar zato u hrišćanskom kontekstu nosi snažnu simboliku vere, nade i Božje pomoći, ali pre svega podseća na događaj kojim je Hristos pokazao svoju vlast nad smrću.
Ime Pavle potiče iz latinskog jezika, od imena Paulus koje se povezuje sa značenjima „mali“, „skroman“ ili „neznatan“. Njegova hrišćanska simbolika, međutim, daleko prevazilazi samo etimološko značenje imena.
U pravoslavnoj tradiciji ime je neraskidivo povezano sa Svetim apostolom Pavlom, jednim od najznačajnijih propovednika hrišćanske vere. Apostol Pavle nije pripadao prvobitnom krugu Dvanaestorice apostola, već je Hrista upoznao nakon Njegovog Vaznesenja. Posle obraćenja postao je jedan od najvećih propovednika Jevanđelja i neumorni misionar među narodima.
Njegov život predstavlja snažno svedočanstvo o preobražaju čoveka, veri, pokajanju i potpunom predavanju Hristu. Njegove poslanice čine značajan deo Novog zaveta i predstavljaju jedan od temelja hrišćanskog učenja i duhovnog života.
Ime Pavle zato u hrišćanskom kontekstu može da podseća na smirenje, veru, pokajanje i snagu svedočenja o Hristu.
Ime Stefan potiče od grčke reči stephanos, koja znači „venac“ ili „kruna“. U hrišćanskoj tradiciji ovo ime je neraskidivo povezano sa Svetim prvomučenikom i arhiđakonom Stefanom.
Prema Delima apostolskim, Stefan je bio jedan od sedmorice koje su apostoli izabrali da služe prvoj hrišćanskoj zajednici u Jerusalimu. Bio je „pun vere i Duha Svetoga“ i propovedao je Hrista sa velikom smelošću.
Zbog svog svedočenja o Hristu izveden je pred Sinedrion i potom kamenovan. Pred samo stradanje video je otvorena nebesa i Sina Čovečijeg gde stoji s desne strane Boga. Dok su ga kamenovali, molio se za svoje progonitelje.
Sveti Stefan je zato u hrišćanskoj istoriji poznat kao prvi mučenik za Hrista, odnosno prvomučenik. Njegovo ime, koje znači „venac“ ili „kruna“, dobija posebno duboku simboliku upravo u svetlu njegovog mučeničkog podviga i vere.
Ime Jakov je starohebrejskog porekla, od imena Ya'aqov, i jedno je od najstarijih biblijskih imena. U njegovom tumačenju navode se različita značenja, među kojima su „peta“, „onaj koji drži za petu“ i „onaj koji prati“, dok se u pojedinim tumačenjima navodi i značenje povezano sa Božjom zaštitom.
Prema Knjizi Postanja, Jakov je bio sin patrijarha Isaka i Reveke i Ezavov brat blizanac. Prilikom rođenja držao je Ezava za petu, zbog čega je upravo taj detalj postao važan deo tumačenja njegovog imena.
U Svetom pismu Jakov je jedan od praotaca izabranog naroda i jedna od ključnih ličnosti starozavetne istorije. Bog mu je dao ime Izrailj, a od njegovih dvanaest sinova poteklo je dvanaest plemena Izrailjevih.
Ime Jakov tako nosi snažnu biblijsku simboliku i u pravoslavnoj tradiciji podseća na starozavetnog praoca Jakova, čiji život zauzima važno mesto u istoriji Starog zaveta.
Luka, Lazar, Pavle, Stefan i Jakov nisu samo imena koja se mogu pronaći u Svetom pismu. Ona čuvaju uspomenu na apostole, jevanđelistu, pravednika, prvomučenika i starozavetnog praoca čiji su životi postali deo istorije hrišćanske vere. Upravo zbog toga njihova privlačnost nije samo u lepoti imena već i u duhovnom nasleđu koje ona nose.
BONUS VIDEO
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu. Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga. Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka. Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Jakov
TAJNA KOJU JE ČUVALA OSTROŠKA STENA: Pravoslavna priča za decu (VIDEO)
ILINDANSKA AVANTURA: Pravoslavna priča za decu (VIDEO)
TAJNA STARE DRVENE KUTIJE: Pravoslavna priča za decu (VIDEO)
ZVUK CRKVENOG ZVONA SA MESTA GDE NEMA ZVONIKA: Pravoslavna priča za decu (VIDEO)
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Obraćajući se roditeljima i prosvetnim radnicima, mitropolit crnogorsko-primorski istakao odgovornost odraslih i značaj vrednosti koje se deci usađuju od najranijeg uzrasta.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.