ŠTA RADI OTAC GOJKO KAD GA POPADIJA NAVEDE NA POGREŠAN PUT: Mudar savet kako izbeći svađe u braku
Da bi brak opstao, neophodno je raditi na međusobnoj komunikaciji, poštovanju i spremnosti za kompromis.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Crkva, liturgija i pričešće predstavljaju središte duhovnog života pravoslavnog vernika, zbog čega se odlazak u hram i priprema za pričešćivanje smatraju posebno važnim.
Prema pravoslavnom učenju, nečastivi nastoji da čoveka udalji od Boga, a to često pokušava da postigne unošenjem nemira, razdora i svađa upravo onda kada se vernik sprema za odlazak na bogosluženje ili na velike praznike kada se porodica okuplja.
Tako se često dešava da nedeljno i praznično jutro, umesto u miru i molitvi, počnu nervozom i raspravama.

Sitnice postaju povod za sukobe, ukućani gube strpljenje, izgovaraju teške reči, a čovek na kraju u crkvu stiže uznemiren, sa osećajem krivice i mišlju da je svojim ponašanjem sve pokvario.
Na takva iskušenja posebno upozorava čtec Sergije, koji opisuje kako se u trenucima kada čovek želi da se približi Bogu, u njegovom domu mogu pojaviti razdraženost, bes i međusobno nerazumevanje.
- Nedeljno je jutro. Čeka liturgija, praznik ili dugo očekivano pričešće. I odjednom, kao da sve krene po zlu. Ključevi se izgube, mleko se prospe, dete okleva, neko kaže nešto grubo... I za nekoliko minuta, tihi dom se pretvara u mesto razdraženja i suza - navodi čtec.
On ističe da čovek, kada stigne u crkvu takvog raspoloženja, često počinje da očajava i preispituje da li uopšte treba da pristupi pričešću, ali upozorava da ne treba upasti u novu zamku.
- Sveti oci su govorili o duhovnom ratu. Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna. I ponekad najveća pobeda neprijatelja nije u tome da nas natera da preskočimo crkvu, već da nas natera da dođemo u nju već savladani besom, negodovanjem i očajanjem - poručuje Sergije.

Zato savetuje da se pre liturgije ne ulazi u rasprave i ne insistira na tome da se po svaku cenu dokaže ko je u pravu.
- Oprostite, zagrlite dete, nemojte grubo odgovarati i recite sebi: "Neću dozvoliti da mi ova svađa oduzme Hrista" - savetuje čtec Sergije.
Bonus video
Da bi brak opstao, neophodno je raditi na međusobnoj komunikaciji, poštovanju i spremnosti za kompromis.
Kroz jednostavnu priču o učitelju i njegovim učenicima, patrijarh Pavle je pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u razdvojenosti među ljudima.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Prema crkvenom učenju, anđeli su bestelesna duhovna bića koja služe Bogu i izvršavaju njegovu volju.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Crkva poziva vernike da budu pažljivi u rečima, blagi u sudovima i istrajni u molitvi, jer se samo kroz smirenje i ljubav čuva zajedništvo među ljudima.
U Svetom pismu i učenju Svetih otaca mnogo puta se upozorava na opasnost licemerja, dvoličnosti i laskanja.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.