SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
Kroz jednostavnu priču o učitelju i njegovim učenicima, patrijarh Pavle je pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u razdvojenosti među ljudima.
Ljudi viču kada su ljuti. Naročito tokom svađe, ton glasa raste, rečenice postaju oštrije, a razumevanje se gubi. Taj obrazac ponašanja prisutan je u gotovo svakoj kulturi i svakoj generaciji, a ipak, malo ko ume da objasni zašto to činimo.
Psiholozi će reći da je to prirodna reakcija – način na koji telo oslobađa nakupljenu energiju i tenziju. Ipak, objašnjenje koje je svojevremeno ponudio patrijarh Pavle prevazilazi psihološke teorije i ulazi u sferu same suštine ljudskih odnosa.
Kroz jednostavnu priču učitelja sa svojim učenicima, pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u tišini među ljudima.
Učitelj je, kako priča, upitao svoje učenike zašto ljudi viču kad su ljuti. Jedan od njih rekao je da je razlog u gubitku strpljenja. Učitelj se složio da je to čest slučaj, ali je dodao: ako je osoba pored nas, zašto bismo vikali? Zar nije moguće govoriti tiho i mirno?
Kada su svi utihnuli, učitelj je dao objašnjenje:
- Kada su dve osobe u svađi, ljutite, njihova srca se jako udalje. Zato moraju vikati jedno na drugoga, da njihov krik premosti udaljenost i da se mogu čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati, jer je udaljenost među njima sve veća.
Patrijarh Pavle je ovom slikovitom pričom želeo da pokaže da glas nije mera snage, već pokazatelj udaljenosti među ljudima.
Patrijarh Pavle dalje navodi reči učitelja šta se dešava kad se dve osobe zavole.
- Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nežno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.
A šta se dogodi kada se još više zavole?
- Ne govore. Samo šapuću i još više se zbližuju u svojoj ljubavi. Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dve duše koje se vole.
Onda je rekao:
- Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte reči koje bi vas mogle još više udaljiti, jer će doće dan kad će udaljenost biti tako velika, da više nikad neće biti puta nazad.
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave. Jednostavnost patrijarha Pavla bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost. Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla. Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.

SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
PATRIJARH PAVLE JE JEDNOG MONAHA PITAO ZAŠTO ĆUTI: Na njegovo objašnjenje, dobio repliku o kojoj se i danas priča!
KAD TREBA OSTATI, A KAD TREBA NASTAVITI DALJE: Poslušajte savet Patrijarha Pavla i dobro razmislite
ZBOG OVOGA LJUDI OBOLEVAJU! Sveti Serafim Sarovski o poreklu bolesti, kako ih sprečiti, ali i lečiti kad se pojave!
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Bogorodica je bila svedok njegovog raspeća na Veliki petak, najtužniji hrišćanski dan, noseći krst majčinske ljubavi.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.