SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
Kroz jednostavnu priču o učitelju i njegovim učenicima, patrijarh Pavle je pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u razdvojenosti među ljudima.
Ljudi viču kada su ljuti. Naročito tokom svađe, ton glasa raste, rečenice postaju oštrije, a razumevanje se gubi. Taj obrazac ponašanja prisutan je u gotovo svakoj kulturi i svakoj generaciji, a ipak, malo ko ume da objasni zašto to činimo.
Psiholozi će reći da je to prirodna reakcija – način na koji telo oslobađa nakupljenu energiju i tenziju. Ipak, objašnjenje koje je svojevremeno ponudio patrijarh Pavle prevazilazi psihološke teorije i ulazi u sferu same suštine ljudskih odnosa.
Kroz jednostavnu priču učitelja sa svojim učenicima, pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u tišini među ljudima.
Učitelj je, kako priča, upitao svoje učenike zašto ljudi viču kad su ljuti. Jedan od njih rekao je da je razlog u gubitku strpljenja. Učitelj se složio da je to čest slučaj, ali je dodao: ako je osoba pored nas, zašto bismo vikali? Zar nije moguće govoriti tiho i mirno?
Kada su svi utihnuli, učitelj je dao objašnjenje:
- Kada su dve osobe u svađi, ljutite, njihova srca se jako udalje. Zato moraju vikati jedno na drugoga, da njihov krik premosti udaljenost i da se mogu čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati, jer je udaljenost među njima sve veća.
Patrijarh Pavle je ovom slikovitom pričom želeo da pokaže da glas nije mera snage, već pokazatelj udaljenosti među ljudima.
Patrijarh Pavle dalje navodi reči učitelja šta se dešava kad se dve osobe zavole.
- Ne viču jedan na drugoga, već govore tiho i nežno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je veoma mala.
A šta se dogodi kada se još više zavole?
- Ne govore. Samo šapuću i još više se zbližuju u svojoj ljubavi. Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dve duše koje se vole.
Onda je rekao:
- Kada se svađate, nemojte dozvoliti da se vaša srca udalje, ne izgovarajte reči koje bi vas mogle još više udaljiti, jer će doće dan kad će udaljenost biti tako velika, da više nikad neće biti puta nazad.
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave. Jednostavnost patrijarha Pavla bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost. Mir nije odsustvo haosa, već prisustvo smisla. Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.

SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
PATRIJARH PAVLE JE JEDNOG MONAHA PITAO ZAŠTO ĆUTI: Na njegovo objašnjenje, dobio repliku o kojoj se i danas priča!
KAD TREBA OSTATI, A KAD TREBA NASTAVITI DALJE: Poslušajte savet Patrijarha Pavla i dobro razmislite
ZBOG OVOGA LJUDI OBOLEVAJU! Sveti Serafim Sarovski o poreklu bolesti, kako ih sprečiti, ali i lečiti kad se pojave!
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Pravoslavno predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Za pravoslavne Srbe ovaj praznik simbolizuje žrtvu, hrabrost i neprekidna nastojanja za slobodom i pravdom, istakao je teolog Đurđević.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.