DA LI JE GREH PLAKATI KAD NEKO UMRE: Sveti oci iznenadili odgovorom
U osnovi hrišćanske vere je nada u Vaskrsenje - verovanje da ćemo svi vaskrsnuti i živeti večni život u Carstvu nebeskom.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
U poslednje vreme lekari širom sveta primećuju zabrinjavajući trend – sve više ljudi oboleva, a uzroci mnogih bolesti ostaju nejasni. Savremena medicina često ne može da objasni zašto se neki zdravstveni problemi javljaju kod potpuno zdravih osoba, niti zašto su mnoge hronične tegobe u porastu.
Međutim, ranije su sveti ljudi govorili o dubokim, duhovnim uzrocima bolesti. Jedan od njih bio je Sveti Serafim Sarovski.
Prema njegovim rečima, bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše. Svetitelj je učio da postoje tri glavna razloga zbog kojih čovek može oboleti.

Mnoge tegobe proizilaze iz činjenice da čovek postaje apatičan i tužan. "Treba se truditi da imamo radostan duh – radosna i srećna osoba može sve!", govorio je Sveti Serafim. Radosno srce, smatrao je, ima snagu da prebrodi i najteže okolnosti.
Možete se razboleti ako ste stalno ljuti i besni na druge. Negativna osećanja, upozoravao je svetitelj, truju dušu i telo. "Ne smete dozvoliti da ona uđu u vas – održavajte harmoniju i mir u sebi.“ Serafim Sarovski je rekao i čuvene reči: "Stekni mir u svojoj duši i hiljade oko tebe će se spasiti."
Njegovo učenje podseća da onaj ko ne uzvraća zlo zlom, ne osuđuje i ne reaguje na uvrede, čuva i sebe i druge od patnje.
Ako čovek čini nepravdu, neiskrenost ili bilo koji oblik zla, može, prema rečima svetitelja, doći do bolesti koja mu se daje ne da bi patio, već da bi imao priliku da se promeni. "Bog nije uzrok zla, nije On taj koji nam šalje tegobe. Češće se sami dovodimo u žalosno stanje", govorio je Sveti Serafim Sarovski.
Svetac je naglašavao da greh ne mora nužno biti neko strašno zlo, već može biti i neiskreni postupak.
U osnovi hrišćanske vere je nada u Vaskrsenje - verovanje da ćemo svi vaskrsnuti i živeti večni život u Carstvu nebeskom.
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Crkva uči da čovekov život i duhovno sazrevanje ne zavise samo od prijateljstva, već se mnogo može naučiti i od neprijatelja.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.