OVI LJUDI SU OROĐENI SA ZLIM DUHOM! Sveti Siluan Atonski otkriva da se po ovome prepoznaju!
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
U pravoslavnom učenju, tuga se posmatra kao vrsta iskušenja, ali i kao prilika za duhovno uzrastanje. Ona sama po sebi nije greh, već stanje kroz koje Bog dopušta čoveku da prepozna sopstvenu nemoć, ograničenost i potrebu za Njegovom milošću.
Tuga može da postane duhovno korisna ako čoveka vodi ka pokajanju, smirenju i molitvi, ali može i da postane pogubna ako ga odvede u očajanje i beznađe.
Sveti oci razlikuju dve vrste tuge: onu koja vodi Bogu i onu koja ga od Njega odvaja. Spasonosna tuga javlja se kada čovek shvati dubinu svojih grehova, prolaznost života i udaljenost od Božije ljubavi. Takva tuga nije beznadna, već prožeta verom i nadom. Ona rađa pokajanje, smirenje i unutrašnji mir.
Druga vrsta tuge koja prerasta u očajanje, nasuprot tome, proizlazi iz gordosti, samosažaljenja, zavisti ili gubitka prolaznih stvari. Ona guši dušu i udaljava je od Boga, jer u sebi ne nosi svetlost nade, već tamu očaja.
Pravoslavlje uči da tuga ima svoje granice i vreme. Čovek ne treba da se prepušta tugovanju bez mere, jer to vodi duhovnom slabljenju i gubitku nade. Tuga je korisna dokle god pokreće srce na molitvu i čini ga blagim, saosećajnim i smirenim. Onog trenutka kada tuga prestane da rađa molitvu, ona prestaje da bude lekovita i postaje zamka.
Sam Gospod Isus Hristos pokazao je da tuga, kada je prožeta ljubavlju, nije znak slabosti. On je zaplakao nad Jerusalimom i nad Lazarom, pokazujući da suze, ako dolaze iz čistog srca, mogu biti izraz božanske saosećajnosti i ljubavi. Zato u pravoslavnom predanju postoji izraz "radosna tuga" – žalost koja ne vodi u očajanje, već u smirenje i nadu u vaskrsenje.
Tuga, dakle, može biti duhovni lek. Kada se prihvati sa verom, tuga postaje vrata kroz koja duša ulazi u dublji odnos sa Bogom. Njen pravi smisao nije u tome da nas slomi, nego da nas preobrazi i očisti.
Zato Sveti Nektarije Eginski je i savetovao tužne da razgovaraju s Bogom.
"Kad god se rastužiš, razgovaraj sa Bogom.“
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Satana deluje kroz misli, osećanja i okolnosti – podmeće sumnje u Božiju ljubav, raspiruje gordost, zavist, mržnju i pohotu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Učenik Svetih Kirila i Metodija ostavio je pouku koja i danas razotkriva snagu vere i pokazuje šta znači stati na stranu istine dok svet gubi kompas.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetritski objašnjava kako prepoznati pogubnu žalost koja razara dušu i svetu tugu koja vodi ka pokajanju, smirenju i duhovnom obnovljenju.
U besedi za dvadeset treći utorak po Duhovima, sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički poziva nas da otvorimo srce za silu Hristovog imena koje oživljava, isceljuje i preobražava.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
U selu Višnjeva – Donji Grbalj, u obnovljenom hramu iz vremena Nemanjića, na praznik Svetog mučenika Nestora služena je prva liturgija posle više od jednog veka.
Kombinacija oraha, čokolade i glazure stvara savršen slavski kolač koji svi žele da probaju.
Prema jednoj legendi, srpski velmoža, koji je bežao od Turaka, svoju imovinu, koja je bila bogata ostavio je svojim kumovina koji su kasnije sagradili manastir Kumanicu.