OVO JE JEDINA STVAR U ŽIVOTU KOJU TREBA MRZETI! Velika životna lekcija Svetog Gavrila Gruzijskog!
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
U vremenu kada svet bruji od nemira, kada se čovek gubi u haosu sopstvenih misli i u lavirintu brzog života, mnogi se pitaju: kako promeniti svet i šta učiniti da pravda, ljubav i mir zaista zažive među ljudima. Odgovor na to pitanje, iako deluje skriven, nalazi se u samom srcu svakog čoveka.
Pravoslavna duhovnost nas uči da se istinska promena ne postiže spoljašnjim delovanjem, već unutrašnjim preobražajem. Nije dovoljno tražiti krivce u drugima, niti svet popravljati silom, zakonima ili osudom. Svet se menja kada se menja čovekovo srce - kada ono postane mesto gde stanuje Hristos.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos. Kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge. Kada srce postane svetionik vere i smirenja, ono osvetljava i put bližnjem. I obrnuto — ako u nama vlada tama, tada i naš svet postaje tamniji. Zato svaki hrišćanin, želeći dobro čitavom svetu, treba najpre da pogleda u sebe, da se zapita: da li je u meni ljubav prema Bogu i čoveku? Da li sam spreman da oprostim, da se smirim, da pristanem na promenu koja počinje pokajanjem?
Promena sveta nije projekat spoljašnjeg delovanja, već tajna unutrašnjeg preporoda. Onaj ko se menja iznutra, menja i svet oko sebe, jer zrači mirom, razumevanjem i ljubavlju koju Bog daruje onima koji ga traže čistim srcem.
Svet se ne spasava velikim rečima, nego tihim delima, iskrenom molitvom i spremnošću da svakog dana postanemo bolji ljudi. Svaki trenutak je nova prilika za početak, za isceljenje duše, za obraćenje srca ka dobru. I svaki takav mali korak ka unutrašnjoj svetlosti jeste korak ka obnovi čitavog sveta.
Zato, da bismo menjali svet, treba da počnemo od sebe. Jer tamo gde se čovek menja, tamo se već rađa novi svet - svet Božiji, svet ljubavi i mira.
Sveti Sofronije je to stalno isticao:
"Imam jednu žarku želju: da promenim svet, menjajući jednu osobu - sebe!"
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
U besedi za 21. Ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički Vladika objašnjava kako sila Božjeg anđela pomaže onima koji se Njega boje, razbijajući svaku nepravdu i donoseći utehu u najmračnijim trenucima života.
Velika je sila reči upućenih ovoj prepodobnoj svetiteljki, čiji zagovor donosi utehu, snagu i mir duši, a vekovima je stub vere i nade u srcima srpskog naroda.
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Jedan nepoznat glas, direktno pitanje o sudbini sveta i mirni odgovor monaha koji menja pogled na dijalog između različitih verskih zajednica
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Velika je sila reči upućenih ovoj prepodobnoj svetiteljki, čiji zagovor donosi utehu, snagu i mir duši, a vekovima je stub vere i nade u srcima srpskog naroda.
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.