OVO JE JEDINA STVAR U ŽIVOTU KOJU TREBA MRZETI! Velika životna lekcija Svetog Gavrila Gruzijskog!
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
U vremenu kada svet bruji od nemira, kada se čovek gubi u haosu sopstvenih misli i u lavirintu brzog života, mnogi se pitaju: kako promeniti svet i šta učiniti da pravda, ljubav i mir zaista zažive među ljudima. Odgovor na to pitanje, iako deluje skriven, nalazi se u samom srcu svakog čoveka.
Pravoslavna duhovnost nas uči da se istinska promena ne postiže spoljašnjim delovanjem, već unutrašnjim preobražajem. Nije dovoljno tražiti krivce u drugima, niti svet popravljati silom, zakonima ili osudom. Svet se menja kada se menja čovekovo srce - kada ono postane mesto gde stanuje Hristos.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos. Kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge. Kada srce postane svetionik vere i smirenja, ono osvetljava i put bližnjem. I obrnuto — ako u nama vlada tama, tada i naš svet postaje tamniji. Zato svaki hrišćanin, želeći dobro čitavom svetu, treba najpre da pogleda u sebe, da se zapita: da li je u meni ljubav prema Bogu i čoveku? Da li sam spreman da oprostim, da se smirim, da pristanem na promenu koja počinje pokajanjem?
Promena sveta nije projekat spoljašnjeg delovanja, već tajna unutrašnjeg preporoda. Onaj ko se menja iznutra, menja i svet oko sebe, jer zrači mirom, razumevanjem i ljubavlju koju Bog daruje onima koji ga traže čistim srcem.
Svet se ne spasava velikim rečima, nego tihim delima, iskrenom molitvom i spremnošću da svakog dana postanemo bolji ljudi. Svaki trenutak je nova prilika za početak, za isceljenje duše, za obraćenje srca ka dobru. I svaki takav mali korak ka unutrašnjoj svetlosti jeste korak ka obnovi čitavog sveta.
Zato, da bismo menjali svet, treba da počnemo od sebe. Jer tamo gde se čovek menja, tamo se već rađa novi svet - svet Božiji, svet ljubavi i mira.
Sveti Sofronije je to stalno isticao:
"Imam jednu žarku želju: da promenim svet, menjajući jednu osobu - sebe!"
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Drevne mudrosti ugodnika Božjih o ljubavi, oproštaju, molitvi i zajedništvu osvetljavaju put ka sreći i harmoniji u svakom domu. Kroz ove večne poruke možemo pronaći rešenje za mnoge izazove koji se pojavljuju u porodičnim odnosima.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Delo Svetog Save prevazilazi vreme u kojem je živeo, zbog čega se i danas smatra jednim od najvećih učitelja i duhovnih putokaza.
Marko Jevtić objašnjava kako bogoslužbeni poredak, a ne puka računica datuma, određuje kada svetitelj zaista dobija svoje mesto u kalendaru i zašto je u tom izboru suština važnija od forme.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
U kratkoj poruci prvog srpskog arhiepiskopa krije se odgovor na nemir, svađe i sitne pobede koje nas troše - pouka koja ne traži da budemo jači od drugih, već da pobedimo sebe.
Stjuardesa koja je preživela nemoguće pronašla je snagu u veri i ikoni Svetog Save, čineći Savindan danom svog spasitelja.
Bračni par Tomas u Velsu kupio je staru crkvu iz 12. veka da u njoj napravi dom, a onda su radovi otvorili priču koju je vreme čuvalo vekovima i postavili pitanje: može li se živeti iznad tuđe večnosti?