Srpska pravoslavna crkva sutra slavi praznik posvećen Svetom sveštenomučeniku Lukijanu.
Sveti sveštenomučenik Lukijan rođen je od blagorodnih roditelja u Samosatu u Siriji. Bio je veoma obrazovan i bio je poznat kako po velikoj učenosti, tako i po podvižničkoj strogosti života.
Svoje imanje razdelio je siromašnima, a on se "izdržavao sastavljanjem poučnih dela, i od toga se kao od nekog rukodelja hranio".
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Zbog učenosti i duhovnosti, bio je rukopoložen za prezvitera u Antiohiji.
U vreme Maksimijanovog gonjenja hrišćana, kadasu bili mučeni Sveti Antim Nikomidijski i Sveti Petar Aleksandrijski, i Sveti Lukijan našao se na spisku za pogubljenje.
Lukijan je zbog toga pobegao iz grada, ali ga je izdao jeretički sveštenik Pankratije. U to vreme gonjenje je bilo strašno, čak toliko da ga ni deca nisu bila pošteđena.
Lukijan je ubrzo doveden u Nikomidiju pred cara. Uzput, savetimaje uspeo da obrati u veru Hristovu 40 vojnika. I svi mučenički skončaše.
Posle ispitivanja i prebijanja, Sveti Lukijan je bačen u tamnicu, gde je mučen glađu.
"On je prezreo glad, piše Zlatousti Jovan o sv. Lukijanu, prezrimo i mi raskoš i uništimo vlast čreva da bi, kada dođe vreme koje od nas zahteva takvog mužestva, budući unapred prigotovljeni pomoću manjih podviga, javili se slavnim u vreme borbe."
Na Bogojavljenje se pričestio u tamnici, a sutradan umro. Postradao je 7. januara 311. godine.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Svetom Evlampiju je zbog verovanja u Hrista odsečena glava, a Sveta Evlampija je izdahnula pre posečenja od posledica mučenja koje je pretrpela.
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
Rodom su bili iz Pergama, gde su i postradali za hrišćanstvo u vreme cara Dekija.