NJENA ŽIVOTNA PRIČA TERA SUZE NA OČI: Sutra slavimo Svetu mučenicu Haritinu
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
SPC sutra slavi Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika.
Mučeni su i ubijeni zajedno od antipata Numerija Maksima u vreme cara Dioklecijana.
Tarah je imao 65 godina u vreme mučenja. Kada ga je antipat tri puta upitao za ime, on je sva tri puta odgovorio: "Hrišćanin".
Najpre su ih tukli štapovima, pa su ih krvave i ranjave bacili u tamnicu. Potom ih ponovo izvedoše na istjazanje.
Kada je antipat savetovao Prova da se odrekne Isusa Hrista obećavajući mu počasti od cara i svoje prijateljstvo, Prov sveti mu je odgovorio: "Niti careve počasti hoću, niti tvoje prijateljstvo želim".
A kada su Svetom Androniku pripretili još većim telesnim mukama, odgovorio im je: "Telo moje pred tobom je, čini što hoćeš".
"Posle dugotrajnih mučenja po raznim mestima, ova tri sveta mučenika behu bačeni u pozorištu pred zverove. Pre njih behu neki drugi osuđenici u istom pozorištu rastrgnuti od zverova. No zverovi ne hteše škoditi svetiteljima, nego se i medved i lavica ljuta umiljavahu oko njih", piše u žitijama.
Videći to mnogi poverovaše u Hrista Boga i vikahu na antipata. To je antipata razbesnelo pa je naredio vojnicima da tri svetitelja poseku.
Tela im ostaše pomešana sa mrtvim telima ostalih osuđenika. Tri hrišćanina: Makarije, Feliks i Verije, koji su prisustvovala ubistvu mučenika, dođoše te noći da uzmu njihova tela.
No, kako tela behu pomešana, a noć beše vrlo tamna oni u nedoumici kako da raspoznaju tela svetitelja, pomoliše se Bogu i pojaviše se tri sveće nad telima Svetih mučenika Taraha, Prova i Andronika.
I tako oni ih uzeše i česno sahraniše.
Strahujući od beščašća, Sveta Haritina pomolila se Bogu da je uzme, pre nego što je obeščaste.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
Sveti apostol Jakov bio je sin Zavedejev i brat Svetog apostola Jovana Bogoslova.
Svetom Evlampiju je zbog verovanja u Hrista odsečena glava, a Sveta Evlampija je izdahnula pre posečenja od posledica mučenja koje je pretrpela.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.