POČNITE DA RADITE OVO DANAS I VIDEĆETE PROMENU: Otac Željko ukazao na šta svi treba da obratimo pažnju
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
U pravoslavnom učenju, oproštaj zauzima jedno od najuzvišenijih mesta u duhovnom životu. On nije samo moralni čin, već duboko duhovna borba i svedočanstvo ljubavi prema Bogu i bližnjem.
Oproštaj znači prevazilaženje gordosti, poništavanje osvetoljubivosti i otvaranje srca za blagodat Božiju. Čovek koji prašta oslobađa se teškog bremena mržnje i bola, otvarajući u sebi prostor za mir, radost i smirenje.
U osnovi hrišćanskog života stoji zapovest Hristova: "Ako ne oprostite ljudima greške njihove, ni Otac vaš nebeski neće oprostiti vama greške vaše". Ove reči nisu samo opomena, već i putokaz. Bog nas poziva da praštamo ne zato što time opravdavamo nepravdu, već zato što time oslobađamo i sebe i druge iz zatvora greha. Oproštaj je čin slobode – slobode od zla koje nas drži zarobljenima kroz ogorčenje i osvetu.
U pravoslavnom shvatanju, oproštaj nije trenutni čin koji se može iznuditi ili izgovoriti samo rečima. On je proces, plod molitve, smirenja i samopregora. Hrišćanin se uči da oprosti i onome koji se nije pokajao, jer u tome leži svedočanstvo istinske ljubavi. Praštanjem, čovek ne menja prošlost, ali menja svoje srce – a time menja i svoj odnos prema svetu. U tom duhovnom činu ogleda se i sama suština evanđelske poruke: ljubav jača od bola, milost snažnija od suda.
Oproštaj, dakle, nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage. On je most između čoveka i Boga, vrata kroz koja duša ulazi u carstvo nebesko. Bez oproštaja, sva molitva, post i dela milosrđa gube svoj puni smisao, a na to je ukazivao i starac Jefrem Filotejski:
"Jednu stvar uvek imaj na umu, čedo moje. Ako ne oprostiš, zaboravi na raj".
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Zlopamtljivost i zloba se u hrišćanskoj tradiciji prepoznaje kao ozbiljan greh koji razara i pojedinca i zajednicu.
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Sveti oci učili su da svaka nepravda može postati put ka većem smirenju, jer nas podseća na sopstvene slabosti i poziva da se više oslonimo na Boga nego na ljudsku pravdu.
Osoba koja gaji neprijateljstvo, mržnju i osećanja osvete uvek je lišena unutrašnjeg mira.
Bog nikad ne ostavlja čoveka u nevolji.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
U besedi za ponedeljak 15. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako greh, smrt i tama vezuju čoveka i zašto je Hristos jedini koji može da raskine te okove i otvori vrata slobode.
Svetogorski starac je upozoravao na osobinu koja se često previđa, a koja može ozbiljno da ugrozi zajednički život.
Dok je Adrijan sa ostalim hrišćanima bio okovan u tamnici, Natalija je dolazila da im služi i hrabri ih.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
U besedi za ponedeljak 15. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako greh, smrt i tama vezuju čoveka i zašto je Hristos jedini koji može da raskine te okove i otvori vrata slobode.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Sozont. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Marka Križevčanina, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Svetogorski starac je upozoravao na osobinu koja se često previđa, a koja može ozbiljno da ugrozi zajednički život.