POČNITE DA RADITE OVO DANAS I VIDEĆETE PROMENU: Otac Željko ukazao na šta svi treba da obratimo pažnju
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
U pravoslavnom učenju, oproštaj zauzima jedno od najuzvišenijih mesta u duhovnom životu. On nije samo moralni čin, već duboko duhovna borba i svedočanstvo ljubavi prema Bogu i bližnjem.
Oproštaj znači prevazilaženje gordosti, poništavanje osvetoljubivosti i otvaranje srca za blagodat Božiju. Čovek koji prašta oslobađa se teškog bremena mržnje i bola, otvarajući u sebi prostor za mir, radost i smirenje.
U osnovi hrišćanskog života stoji zapovest Hristova: "Ako ne oprostite ljudima greške njihove, ni Otac vaš nebeski neće oprostiti vama greške vaše". Ove reči nisu samo opomena, već i putokaz. Bog nas poziva da praštamo ne zato što time opravdavamo nepravdu, već zato što time oslobađamo i sebe i druge iz zatvora greha. Oproštaj je čin slobode – slobode od zla koje nas drži zarobljenima kroz ogorčenje i osvetu.
U pravoslavnom shvatanju, oproštaj nije trenutni čin koji se može iznuditi ili izgovoriti samo rečima. On je proces, plod molitve, smirenja i samopregora. Hrišćanin se uči da oprosti i onome koji se nije pokajao, jer u tome leži svedočanstvo istinske ljubavi. Praštanjem, čovek ne menja prošlost, ali menja svoje srce – a time menja i svoj odnos prema svetu. U tom duhovnom činu ogleda se i sama suština evanđelske poruke: ljubav jača od bola, milost snažnija od suda.
Oproštaj, dakle, nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage. On je most između čoveka i Boga, vrata kroz koja duša ulazi u carstvo nebesko. Bez oproštaja, sva molitva, post i dela milosrđa gube svoj puni smisao, a na to je ukazivao i starac Jefrem Filotejski:
"Jednu stvar uvek imaj na umu, čedo moje. Ako ne oprostiš, zaboravi na raj".
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Zlopamtljivost i zloba se u hrišćanskoj tradiciji prepoznaje kao ozbiljan greh koji razara i pojedinca i zajednicu.
Prava ljubav ne bira kome će biti upućena - ona ljubi i neprijatelja, jer vidi u svakom čoveku ikonu Božiju.
Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Nijedna svađa, uvreda ili nesporazum ne bi smeli da budu važniji od ljubavi između roditelja i dece.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Vatrogasna služba u Kareji pojačala pripravnost, kontrolišu se putevi, održavaju vežbe i uvode novi sistemi za rano otkrivanje dima.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Vatrogasna služba u Kareji pojačala pripravnost, kontrolišu se putevi, održavaju vežbe i uvode novi sistemi za rano otkrivanje dima.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.