ŠTA URADITI KAD VAM LJUDI KOJE VOLITE NANOSE ZLO: Mudar savet starca Nikolaja Gurjanova
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
Molitva Gospodnja, koju nam je Isus Hrist ostavio, puna je mudrosti - zato što je ogledalo našeg unutrašnjeg stanja.
Svaki deo ove molitve nas poziva da se preispitamo i radimo na svojim slabostima - a to se lako da uočiti ukoliko je samo na kratko analiziramo.
Oče naš,
Koji si na nebesima,
Da se sveti ime tvoje;
Da dođe carstvo tvoje;
Da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
Hleb naš nasušni daj nam danas;
I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
I ne uvedi nas u iskušenje,
No izbavi nas od zloga
Jer je Tvoje Carstvo, i sila, i slava u vekove vekova.
Amin.

Kada izgovorimo deo molitve "da bude volja tvoja", našu sudbinu sa punim poverenjem prepuštamo u ruke Bogu, ali kada malo bolje razmislimo o tome - postavlja se pitanje: Koliko nas je zaista spremno da svoju sudbinu neupitno poveri Bogu?
Kada kažemo "oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim", pozvani smo da preispitamo naš stav prema tuđim greškama i kako mi preko njih prelazimo - jer Boga pozivamo da nam oprosti baš onako, kao što mi opraštamo drugima.
Protojerej Željko Marković, starešina crkve Lazarice, objasnio je važnost reči Molitve Gospodnje.
- "Oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.“ Mera oproštaja - to je mera ljubavi. Ako smo sposobni da oprostimo, onda smo sposobni i da volimo. Ali pravi, istinski oproštaj podrazumeva da uvredu zaista zaboravimo. Da zaboravimo dug. Jer po istoj toj meri Gospod će i nama učiniti.
Navodi da zbog nedostatka istinskog opraštanja ljudska duša trune iznutra.
- Zato danas, čak i među hrišćanima i među nama samima, ima mnogo problema. Ljudi često upadaju u duhovne teškoće i bolesti koje vode ka teškim patnjama - očajanju, depresiji, uniniju, tuzi, izgubljenosti u vremenu i prostoru.
Otac Srba je jednom prilikom objasnio šta je "uninija".
- Uninija je mrzovolja. Zli duhovi ne ubacuju samo loše misli, nego i loša osećanja. I kao što jedna misao vodi ka drugoj, tako i osećanje vodi iѕ lošeg u još gore, ili od dobrog na još bolje. Uninije može da dolaze od lenjosti i želje za udobnošću, koju zli duh seje u srcu i umu. Protiv toga se može boriti redovnom molitvom, (ne mora dugo, ali mora redovno, svaki dan, najmanje ujutro i uveče) , čitanjem pobožnih knjiga i razmišljanje o pobožnim stvarima. U tome se mora biti disciplinovan. Bez discipline nema duhovne snage.
Ističe da rane iz detinjstva, ukoliko ih ne izlečimo mogu da nas bole tokom čitavog života.
- I svedoci smo da sve to počinje od najranijeg doba u porodici - detinjstva, a prati čoveka često do samog kraja života. Svi smo tome podložni. A sve to, čini se, dolazi upravo zato što nismo kadri, nismo sposobni da jedni drugima - iskreno i od srca oprostimo. A to je nešto što je veoma, veoma važno.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju. U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara. Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote. Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Šta je uninija?

ŠTA URADITI KAD VAM LJUDI KOJE VOLITE NANOSE ZLO: Mudar savet starca Nikolaja Gurjanova
"TAKO SE JAČA ZLO" Otaca Oliver objasnio šta svi treba da znaju i kako da ne upadnu u zamku
KAKO DA NE ZAPADNETE U OČAJ ZBOG MANJKA NOVCA: Zlata vredan savet oca Aleksandra - uvek imajte ove 3 stvari na umu
NAJVAŽNIJA MOLITVA KOJU UZ "OČENAŠ" SVAKI PRAVOSLAVAC TREBA DA ZNA NAPAMET: Simvol vere nas prati kroz ceo život i donosi blagodat
Praštanje je ključno za duhovno blagostanje, jer oslobađa dušu od gneva i mržnje, a donosi unutrašnju slobodu. Iako je proces oproštanja često psihički težak, bez Božje pomoći nije moguć.
Sveti Teofan nas upozorava da oni koji se smatraju pravednicima mogu lako skliznuti u osuđivanje, umesto da prepoznaju sopstvene slabosti. Pravi pravednik je onaj koji, svesno osećajući svoju grešnost, ne žudi za kaznom drugih, već se fokusira na vlastiti put ka pomirenju. U njegovoj poruci leži poziv na introspekciju: pre nego što sudimo drugima, trebalo bi da se osvrnemo na svoje grehe. Samo kada prepoznamo svoju potrebu za oproštajem, možemo zaista oprostiti drugima. Na taj način, oproštaj postaje ne samo dužnost, već i izraz ljubavi i razumevanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.