DANAS JE CRNO SLOVO I SLAVA VELIKOG BROJA SRBA! Slavimo Svetog proroka Jeremiju!
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Njegov život je obeležen teškim iskušenjima.
Srpska pravoslavna crkva 19. maja proslavlja spomen na Svetog pravednog i mnogostradalnog Jova.
Ovaj svetitelj je jedan od najvećih primera stradanja, vere i trpljenja u hrišćanstvu.
Prema predanju, živeo je u Arabiji oko dve hiljade godina pre Hrista. Bio je čovek ogromnog bogatstva, ali pre svega pravedan, blagočestiv i bogobojažljiv.
Njegov život je obeležen teškim iskušenjima.
Naime, u sedamdeset devetoj godini njegovog života popusti Bog na njega iskušenja teška kroz Satanu, kao što je sve potanko opisano u Knjizi Jova.
U jednom danu, Jov je izgubio svu svoju imovinu, a ubrzo potom i svih desetoro dece u velikoj nesreći.
"Potom, napade na nj teška bolest, od koje mu se celo telo pokri ranama od temena do tabana, i ležaše Jov na đubrištu izvan grada, i komadom crepa otiraše gnoj sa rana svojih. No Jov ne zaropta na Boga, nego strpljivo podnese sve muke do kraja".
Zato mu Bog povrati zdravlje, i dade mu bogatstvo mnogo veće nego što je pre imao, i rodiše mu se opet sedam sinova i tri kćeri, koliko je i pre imao.
"I požive Jov svega dve stotine četrdeset osam godina sve slaveći i hvaleći Boga".
Jov se smatra uzorom trpeljivog podnošenja svakog stradanja, koje Bog na nas šalje.
Njegovo stradanje nas uči da se svako iskušenje može prebrojati uz čvrstu veru i zahvalnost, zbog čega se u narodu često citira izreka: "Strpljen - spašen".
Videvši bogatstvo vrlina Jovovih, mišljaše đavo da ih otme od pravednika, i raskida telo njegovo, ali mu riznicu duha ne ukrade; Pronađe naoružanu dušu neporočnog Jova – a mene obnaživši, porobi. Pre nego dođe moj kraj, izbavi me lukavoga, Spase, i spasi me.
Po naredbi cara Aleksandra telo Jeremijino je preneto i sahranjeno u Aleksandriji.
Punih devet dana su lagano umirali na krstu, hrabreći jedno drugo.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.