DA LI SVEŠTENIK ČINI GREH AKO ZAPEVA ILI ZAIGRA KOLO: Pravoslavna crkva ima vrlo jasan odgovor na ovo pitanje (VIDEO)
Snimci sveštenika i vladika na društvenim događajima često izazivaju burne polemike na društvenim mrežama.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
Rukopoloženje đakona nije samo početak jedne službe, već važan događaj za čitavu crkvenu zajednicu. U trenutku rukopoloženja molitva nije usmerena samo na onoga koji prima sveti čin, već se u njoj sabira cela Crkva. U Manastiru Studenica, ra rukopoloženju monaha Siluana u sveštenođakonski čin, vladika niški Arsenije govorio je o značaju ovog čina, njegovim apostolskim korenima i odgovornosti koju đakon preuzima pred Crkvom.
- Svako rukopoloženje je praznik Crkve, jer na svakom rukopoloženju silazi blagodat Duha Svetoga na molitve, ne samo episkopa i sveštenika, nego čitave Crkve sabrane - rekao je episkop niški Arsenije.
Đakonska služba postoji od apostolskog doba. Njeno mesto u Crkvi nije vezano samo za bogosluženje, iako se upravo tokom liturgije najjasnije vidi šta đakon radi. On služi uz episkopa i sveštenika, učestvuje u bogoslužbenom poretku i svojim služenjem povezuje oltar i sabrani narod.
O đakonskoj službi govori se već u Delima apostolskim, gde je izabran broj služitelja koji će se starati o potrebama crkvene zajednice. Apostoli su, prema tom novozavetnom svedočanstvu, želeli da ostanu posvećeni molitvi i služenju Reči Božije, dok je briga o drugim potrebama zajednice poverena izabranim služiteljima.
Vladika Arsenije podseća upravo na taj početak:
- Znamo da je đakonski čin ustanovljen u vreme svetih apostola, da bi đakoni služili kako oko trpeze Gospodnje, tako i oko trpeze ljubavi, i da pomažu svetim apostolima u njihovoj apostolskoj misiji.
Iz ove službe razvijao se i život đakona u kasnijim vekovima Crkve. Njegova osnovna obaveza ostala je ista: da služi. Zato đakon u pravoslavnoj Crkvi nije samostalni vršilac bogosluženja, već služi zajedno sa episkopom i sveštenikom i pomaže u izvršavanju crkvene službe.
Đakon je prvi stepen sveštenstva, dok su druga dva stepena svetog čina prezviter, odnosno sveštenik, i episkop. Na liturgiji njegova služba ima jasno određeno mesto. Đakon izgovara jektenije, poziva vernike na molitvu, čita Sveto Jevanđelje i učestvuje u drugim delovima bogosluženja prema utvrđenom poretku.
Njegova služba, međutim, nije ograničena samo na ono što se vidi tokom liturgije. Đakoni mogu biti uključeni i u crkvenu prosvetu, administrativne poslove i druge zadatke koji doprinose životu parohije, eparhije i šire crkvene zajednice.
Na to je ukazao i vladika Arsenije:
- I danas đakonska služba je važna u Crkvi, i to je, možemo reći, prvi stepen sveštenstva. I danas u Crkvi đakoni imaju veoma važne službe u našoj Crkvi, kako, pre svega, u bogosluženju, a zatim u crkvenoj prosveti, administraciji, drugim važnim poslovima Crkve.
Đakonski čin zato podrazumeva mnogo više od učešća u jednom bogosluženju. On predstavlja službu u kojoj se od onoga koji je prima očekuje spremnost da svoje vreme, znanje i snagu stavi na raspolaganje Crkvi.

I đakon i sveštenik su rukopoloženi služitelji Crkve, ali imaju različite uloge. Đakon je prvi stepen svetog čina i služi uz episkopa ili sveštenika. Tokom liturgije izgovara jektenije, poziva vernike na molitvu, čita Sveto Jevanđelje, kadi i učestvuje u drugim delovima bogosluženja. Sveštenik, odnosno prezviter, ima širu službu. On može da predvodi Svetu liturgiju i da vrši svete tajne koje pripadaju njegovom činu, dok đakon u bogosluženju služi zajedno sa njim. Đakon ne može samostalno da služi Evharistiju niti da vrši svete tajne. Razlika, dakle, nije u tome što je đakon samo „pomoćnik sveštenika“. Đakon ima svoju službu u Crkvi, usmerenu na služenje Bogu i narodu, dok je svešteniku poverena služba predvođenja liturgijskog sabranja i vršenja svetih tajni.
O smislu đakonske službe posebno govori i Sveti Ignatije Bogonosac, na koga se vladika Arsenije pozvao u svom obraćanju. U njegovim rečima đakon se ne predstavlja kao neko ko ima prvenstvo zato što nosi crkveni čin, već kao služitelj čiji se odnos prema drugima temelji na Hristovom primeru.
- Ignatije Bogonosac kaže da poštujemo đakone kao samoga Hrista, jer sam Gospod kaže: "Nisam došao da mi služe, nego da služim." I đakoni su služitelji, oni koji služe oltaru Božijem, služe Crkvi Božijoj, služe narodu Božijem.
Upravo se u tome nalazi smisao đakonskog čina. Onaj koji prima ovu službu pozvan je da služi oltaru, da pomaže u bogosluženju i da bude na raspolaganju Crkvi i njenom narodu. Hristove reči o služenju tako nisu samo deo jevanđelskog teksta koji đakon izgovara, već i merilo službe koju je prihvatio.
Rukopoloženje monaha Siluana u sveštenođakonski čin zato je bilo i prilika da se podseti na jednu od najstarijih službi u Crkvi. Od vremena svetih apostola do danas, đakonski čin ostao je vezan za istu osnovnu obavezu: služiti Bogu, Crkvi i narodu.
BONUS VIDEO
Snimci sveštenika i vladika na društvenim događajima često izazivaju burne polemike na društvenim mrežama.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
Na praznik Svetih Joakima i Ane služena sveta arhijerejska Liturgija, a slavski darovi osvećeni u Kraljevoj crkvi.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Prva i najčešća greška odnosi se na trenutak Svete liturgije kada sveštenik poziva oglašene da priklone glave Gospodu.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.