Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Mnogi ljudi izgovore jutarnje ili večernje molitve, a već posle nekoliko rečenica shvate da im je pažnja odlutala. Usta čitaju, dok misli odlaze prema obavezama, razgovorima i brigama koje čekaju. Sveti Teofan Zatvornik upravo na taj problem skreće pažnju i daje šest konkretnih saveta kako da molitva ne postane puko čitanje naučenih reči.
Šest saveta Svetog Teofana
Sveti Teofan savetuje da se molitvene reči ne izgovaraju brzo samo zato da bi se pravilo završilo. Potrebno je zastati kod svake misli, razumeti je i probuditi u sebi osećanje koje te reči izražavaju. Zato se njegovih šest saveta zasnivaju na jednom jednostavnom zahtevu: u molitvi treba biti prisutan.
- Prvo: nikada ne čitajte brzopleto, već pevajte, produženo. U stara vremena, kada su sve molitve preuzimane iz psalama, nisu se čitale, već su se pevale.
Drugo: udubite se u svaku reč i ne samo svesno razumite misao, već i probudite odgovarajući osećaj.
Treće: da biste obuzdali potrebu za brzopletim čitanjem, uzmite za pravilo da stojite u molitvi određeno vreme, recimo, četvrt sata, pola sata... koliko god obično stojite. I ne brinite koliko molitava čitate, ali kada dođe vreme, ako više ne želite da stojite, onda prestanite da čitate.
Četvrto: Kada se jednom ovako postavite, ne gledajte na sat, već stojte tamo neodređeno vreme: tada vaše misli neće trčati unapred...
Wikimedia/unknown author
Sveti Teofan Zatvornik
Peto: Da biste razvili svoja molitvena osećanja, u slobodno vreme ponovo pročitajte i razmislite o svim molitvama u svom pravilu i duboko ih doživite, tako da kada počnete da čitate pravilo, unapred znate kakvo osećanje treba da se probudi u vašem srcu.
Šesto: Nikada ne čitajte propisane molitve jednu za drugom, već ih uvek prekidajte svojom molitvom i poklonima. Čim vam nešto dođe na srce, odmah prestanite da čitate i poklonite se... Ovo poslednje pravilo je najneophodnije i najvažnije za negovanje molitvenog duha... Ako je neko osećanje veoma jako, ostanite pri njemu i poklonite se, ali ostavite čitanje... do kraja određenog vremena.
Molite se ne samo ujutru i uveče, već, ako je moguće, u bilo koje doba dana i poklonite se nekoliko puta.
Kada vas zauzet raspored sprečava da u potpunosti završite svoje molitveno pravilo, skratite ga i nikada nema potrebe za žurbom. Bog je svuda. Kada ustanete, zahvalite Mu se i, svojim rečima, zamolite Njegov blagoslov za svoj trud, nekoliko poklona i to je dovoljno! Nikada se ne obraćajte Bogu usputno, već uvek sa velikim strahopoštovanjem. Njemu nisu potrebni naši pokloni ili duge molitve... Kratak, ali snažan vapaj iz srca, to je ono što do Njega dopire! A to se uvek može učiniti - uči nas Sveti Teofan Zatvornik.
Sveti Teofan posebno upozorava na jednu naviku: da molitvu pretvorimo u obavezu koju treba što pre završiti. Ako zbog obaveza nema vremena za celo molitveno pravilo, savetuje da se ono skrati, a ne da se molitve izgovaraju u žurbi. Njegova pouka zato ostaje vrlo praktična: manje žurbe, više pažnje. Jedna molitva izgovorena sabrano može biti vrednija od mnogih rečenica koje su samo preletele preko usana.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.