U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Vaskrsenje, prema rečima vladike Nikolaja Velimirovića, ne počinje pred grobom, već mnogo ranije. Govoreći o Hristovim rečima „Ja sam vaskrsenje i život“, vladika Nikolaj u svojoj besedi za četvrtak 18. sedmice po Duhovima podseća da Gospod nije vaskrsavao samo mrtva tela, već je svojom silom podizao i duše iz duhovne smrti. Zato ova beseda otvara ozbiljno pitanje: ako čovek za života ne pronađe život u Hristu, čemu može da se nada posle telesne smrti?
Beseda o Gospodu vaskrslom i živom, koji je vaskrsenje i život
"Ja sam vaskrsenije i život." (Jov. 11, 25)
Ove svete reči izrekao je Gospod Isus Hristos. Nije ih on samo kazao, nego i delom dokazao. Vaskrsnuvši kćer Jairovu, i sina udovice Nainske, i prijatelja Svoga Lazara, On je dokazao da je On vaskrsenije i život i vaskrsitelj i životvorac.
No vaskrsenjem samoga sebe iz mrtvih On je to najbolje dokazao. Jer biti živ i pomoći umrlome, o tome se bar da govoriti; ali biti mrtav, i sahranjen, i ležati tri dana u grobu, i pomoći sebi, oživeti sebe, o tome se nije dalo ni govoriti do Hristova vaskrsenja.
To je čudo nad čudesima, i dokaz sile nad svakom silom. To čudo izveo je Gospod naš. Tu silu pokazao je Gospod naš. Istinite su, dakle, reči Njegove: ja sam vaskrsenje i život, istinite, i svete, i utešne za sve nas, koji gredimo neizbežnoj smrti telesnoj, i koji se nadamo živeti posle groba i videti živa Gospoda našeg u slavi.
No nije Gospod naš samo vaskrsitelj tela, On je vaskrsitelj i duše. Za života Svoga na zemlji On je vaskrsao samo nekoliko ljudskih tela i bezbroj duša. Da time pokaže da je vaskrsenje duše mnogo važnije od vaskrsenja tela.
Bez malo sve ljudske duše bile su mrtve, kad je On sišao u svet, i On je bezbrojne vaskrsao silom Svojom i zapojio životom Svojim. I Jevreji i neznabošci bili su dušom mrtvi, i On je oživeo i jedne i druge.
Ostavimo, braćo, i mi brigu o vaskrsenju naših tela, i potrudimo se, dok još imamo roka, oko vaskrsenja duša naših. Jer ako duše naše ne vaskrsnu i ne ožive Hristom još ovde na zemlji, ne očekujmo nikakvu radost od vaskrsenja naših mrtvih telesa u dan sudni, u Dan Gneva.
Jer će tada tela mrtvih duša ustati ne u život nego u večnu muku.
O Gospode Isuse, vaskrsenje naše i živote naš jedini, pomozi nam silom Tvojom i milošću Tvojom, da vaskrsnemo i oživimo Tobom, na spasenje i život večni. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
U besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava zašto čoveku put u propast može izgledati privlačnije od puta spasenja i šta donosi povlađivanje strastima i porocima.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.