U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Kada se pred istinom traži još jedan dokaz, a zatvoreno srce odbija i ono što je već jasno, čovek lako zaboravi da nisu sva svedočanstva iste vrste. U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović tumači Hristove reči o sopstvenom svedočanstvu i svedočanstvu Oca, otvarajući pitanje koje zadire u samu tajnu odnosa Sina i Oca i otkriva zašto Gospod svoje božansko jedinstvo sa Ocem potvrđuje na način koji ljudski razum može da pojmi.
Beseda o dvojnom posvedočenju Sina Božjeg
"Ja sam koji svedočim sam za sebe, i svedoči za mene otac koji me posla." (Jov. 8, 18)
U zakonu je pisano da su potrebna dva svedoka da bi se nešto dokazalo. Nevernim Jevrejima Gospod je najpre ukazao na tri velika svedočanstva o Sebi: na Oca, na Svoja dela i na Sveto pismo (5, 36-39).
Po tom, posle još umnoženih čudesa Svojih i posle još opširnije iskazane nauke Svoje, On im reče da je samo i jedino Njegovo svedočanstvo o Njemu istinito i dovoljno (8, 14). Najzad, opet im ističe dva svedočanstva, Svoje i Očevo, shodno zakonskom propisu o potrebi dva svedoka.
Tako Gospod zagrađuje usta nevernih svim načinima i ne ostavlja im nikakve oduške, osim zločina ubistva, čemu pribegavaju svi oni koji se ne daju nikakvim razlozima ni dokazima ubediti u istinu. U poslednjem slučaju, gde Gospod ističe Svoje svedočanstvo o Sebi i svedočanstvo Oca Svoga, On hoće da pokaže i Svoju ipostasnu samostalnost i ravenstvo sa Ocem u bitnosti. On stavlja, na ime, Svoje sopstveno svedočanstvo i zasebno, i, naravno, sa svedočanstvom Boga Oca.
Da je ovakvo tumačenje tačno, potvrđuju i sledeće reči: „Kad biste znali mene, znali biste i oca mojega“. Ovde je izraženo potpuno suštastveno jedinstvo Oca i Sina i ne preostaje ni najmanje sumnje da Gospod misli na bitnu jednakost Svoju sa Ocem Svojim. O božanskoj prirodi je reč, a ne o telesnoj.
Ko god bi zamišljao Svetu Trojicu kao tri telesna bića, ludo bi se prevario. Telesno se javio svetu, radi spasenja sveta, samo Sin Božji, a nikako i Otac i Duh Sveti. Po božanskoj prirodi Svojoj, pak, Sin je u telu ostao ravan Ocu i Duhu Svetom.
Čovečju prirodu, pak, On je obukao na se i dodao je Svojoj božanskoj prirodi iz ljubavi prema ljudima, da bi se mogao javiti ljudima i da bi mogao spasti ljude. O Trojice Sveta, jednobitna i nerazdelna, koja si nas kroz vaploćenog Boga Slova prosvetila i osvetila, podrži nas do kraja Svojom svetošću, Svojom krepošću i Svojom besmrtnošću, i spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
U besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava zašto čoveku put u propast može izgledati privlačnije od puta spasenja i šta donosi povlađivanje strastima i porocima.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz biblijske primere objašnjava kako anđeli pomažu pravednicima i zašto su vera, molitva i pokajanje važni za Božju milost.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.