Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Srpska pravoslavna crkva 12. novembra proslavlja Svete mučenike Zinovija i Zinoviju, brata i sestru iz grada Egeja u Kilikiji, koji su život posvetili veri u Hrista, odrekli se velikog materijalnog bogatstva i postradali ne želeći da se poklone mnogobožačkim idolima.
Ovi sveti mučenici poticali su iz porodice u kojoj su nasledili istinitu hrišćansku veru, ali i veliko imanje. Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna. Njihova milosrdna dela bila su izraz duboke ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Bog je, prema predanju, nagradio milostive ruke Zinovijeve posebnim darom čudotvorstva. On je mogao da isceljuje bolesnike od različitih bolesti samo dodirom ruku. Zbog svoje vere, vrline i duhovnog života postavljen je za episkopa Egejskog.
Nije se odrekao Hrista ni pred smrću
Kada je počelo gonjenje hrišćana, sudija Lisije uhvatio je Zinovija i pokušao da ga primora da se odrekne svoje vere. Ponudio mu je izbor između života i smrti, poručivši da će ostati živ ukoliko se pokloni mnogobožačkim bogovima, dok ga u suprotnom čeka smrt.
prijateljboziji.com
Sveti mučenici Zenovije i Zenovija
Sveti Zinovije nije se pokolebao, već je izgovorio reči koje su ostale zapamćene u predanju:
"Život bez Hrista nije život no smrt, a smrt Hrista radi nije smrt no život."
Zbog takvog odgovora bio je podvrgnut strašnim mukama. Kada je njegova sestra Zinovija videla šta njen brat trpi zbog vere, sama je istupila pred sudiju i zatražila da i ona bude podvrgnuta istom stradanju.
"Tu čašu stradanja i ja hoću da ispijem, i vencem tim da se venčam", rekla je ona.
Zajedno primili mučenički venac
Brat i sestra bili su izloženi teškim mukama, najpre u ognju, a potom i u uzavreloj smoli. Ništa od toga nije ih navelo da se odreknu Hrista i svoje vere.
Na kraju su oboje posečeni mačem oko 285. godine, čime su završili zemaljski život i, prema hrišćanskom predanju, preselili se u Carstvo nebesko, Hristu Caru.
Sveta mučenika Zinovije i Zinovija ostali su primer nepokolebljive vere, požrtvovanja i ljubavi, jer nisu čuvali ni svoje bogatstvo ni sopstveni život po cenu odricanja od Hrista.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.