NIKAD OVO NE RADITE U IME BLIŽNJEG KAD UMRE: Otac Aleksandar o onome što mnogi Srbi čine, a šteti i njima i upokojenom
Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Na pravoslavnim sahranama postoji običaj koji se ponavlja iz generacije u generaciju, ali mnogi vernici ne znaju kako se tačno obavlja. Reč je o celivanju pokojnika, koje dolazi na kraju opela, kada porodica, rodbina i prijatelji prilaze kovčegu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Ovaj čin ne predstavlja samo emotivni i duhovni rastanak porodice i prijatelja od tela preminulog, već je i simbol opraštanja i pomirenja, ali poštovanja tela kao hrama Duha svetoga.
Međutim, iako je ovaj običaj prisutan na gotovo svakoj pravoslavnoj sahrani, mnogi nisu sigurni kako se to tačno radi. Mnogi su naročito u nedoumici da li se celiva samo telo ili bi trebalo celivati i krst i ikonu koji stoje na pokojnikovi grudima.
Na sajtu Svetosavlje, istaknut je svaki korak i detaljno objašnjeno kako se pravilo vrši celivanje.
Celivanje, naglašava se, počinje tek po završetku opela i nije reč o tome da se samo priđe i poljubi pokojnik, već postoji ustaljen način na koji se obavlja ovaj poslednji pozdrav.
- Kada se opelo završi, najpre rodbina, a zatim svi ostali celivaju pokojnika ili ikonu i krst koji stoje na pokojnikovim grudima. Celivanje se vrši tako, što se polako prilazi kovčegu, i kad se dođe do njega, zastane se, prekrsti i pokloni, pa se onda celiva pokojnik, i tiho se kaže: "Bog da mu dušu prosti".
Posle toga, trebalo bi se u tišini udaljiti.
Bonus video
Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj. Crkva poznaje i opravdane izuzetke. Okupljanje povodom sećanja na pokojnika nije samo porodični običaj, već pre svega trenutak molitve, sećanja i utehe Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo. Budi deo Religija.rs zajednice.
NIKAD OVO NE RADITE U IME BLIŽNJEG KAD UMRE: Otac Aleksandar o onome što mnogi Srbi čine, a šteti i njima i upokojenom
KADA BI TREBALO SAHRANITI POKOJNIKA? Malo Srba zna za ovo crkveno pravilo!
DA LI JE ALKOHOL NA SAHRANI ILI POMENU PRIHVATLJIV ILI PREDSTAVLJA NEPOŠTOVANJE PREMA DUŠI POKOJNIKA: Crkva ima jasan odgovor na ovu dilemu
ŠTA PRVO URADITI KADA SE NEKO UPOKOJI KOD KUĆE, A ŠTA AKO UMRE U BOLNICI: Evo koji redosled pravoslavna vera nalaže posle smrti
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Vladimir je bio desna ruka dvojici patrijarha.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Razjareni neznabošci želeli su da ga ubiju, ali se tada dogodilo čudo koje je promenilo njihov odnos prema svetitelju.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Protiv ovakvih pojava treba da se bori sveštenik i svi ozbiljni i bogomoljni ljudi u našem narodu, izričito je naglašeno.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Sveštenički čin primio je 1981. godine u manastiru Kovilju, a tokom službe bio je paroh u više mesta Eparhije bačke.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Posebno mesto u duhovnom životu ima zahvalnost Gospodu, čak i u trenucima kada nam se čini da za nju nema razloga.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Vladimir je bio desna ruka dvojici patrijarha.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Razjareni neznabošci želeli su da ga ubiju, ali se tada dogodilo čudo koje je promenilo njihov odnos prema svetitelju.
Pravo na sud pripada isključivo Bogu.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Brige zbog novca i materijalne sigurnosti mogu postati veliki teret, naročito kada čovek ne zna odakle da počne i kako da izađe iz teške situacije.