TUGA U OSTROGU: Bratija manastira i vernici opraštaju se od monaha Jeliseja
Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen.
Sveštenički čin primio je 1981. godine u manastiru Kovilju, a tokom službe bio je paroh u više mesta Eparhije bačke.
Prezviter Dobren Požarev, umirovljeni sveštenik Eparhije bačke, upokojio se u Gospodu u četvrtak, 24. septembra 2026. godine, u kasnim večernjim časovima, u svom porodičnom domu u Temerinu. Sahrana će biti u subotu, 26. septembra, u Mošorinu, njegovom rodnom mestu.
Zaupokojna liturgija biće služena u hramu Svete Trojice u Mošorinu, sa početkom u 9 časova. Opelo će potom biti služeno na mošorinskom groblju, u hramu Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja, sa početkom u 12 časova.
Sveštenik Dobren Požarev rođen je 20. septembra 1959. godine u Mošorinu, od oca Todora Požareva i majke Desanke, rođene Vlaović, oboje iz Mošorina. Bio je drugi od trojice sinova.
Od rane mladosti gajio je ljubav prema Gospodu, pa je odlučio da svoj život posveti služenju Crkvi. Upisao je Bogosloviju Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima, a maturski ispit zrelosti položio je 1979. godine. Godine 1981. oženio se Nevenkom Prugić iz Mošorina. U braku su dobili troje dece, Desanku, Vladimira i Anastasiju, a kasnije i četvoro unučadi, Mariju, Vladimira, Vukana i Nikoliju. U manastiru Kovilju, 26. jula 1981. godine, rukom episkopa bačkog Nikanora rukopoložen je u sveštenički čin.
Svoju pastirsku službu započeo je 1. septembra 1981. godine u Kulpinu, gde je ostao do 14. maja 1985. godine. Potom je tri i po godine bio paroh u Popovcu u Baranji, a zatim je služio u Molu. U toj parohiji ostao je do 1997. godine, kada je prešao u Bačko Gradište.
U Bačkom Gradištu služio je do 1. juna 2005. godine, kada je završio svoju aktivnu svešteničku službu i otišao u mirovinu. Više od dve decenije proveo je u svešteničkoj službi, služeći u parohijama Eparhije bačke i starajući se o poverenom mu vernom narodu.
BONUS VIDEO
Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen. U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život. Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu. Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.
Svešteničku službu počeo u Kulpinu
TUGA U OSTROGU: Bratija manastira i vernici opraštaju se od monaha Jeliseja
“LEPO SE PRIPREMIO ZA ODLAZAK SA OVOGA SVETA”: Reči sa opela ostroškog monaha Jeliseja podsetile vernike na smisao života
DOLAZILA JE BOLESNA GODINAMA DA MOLI ZA ISCELJENJE, A ONDA JE OSTALA U SVETINJI DA DOČEKUJE DRUGE: Upokojila se monahinja Gavrila iz manastira Kumanica
LITURGIJA PRED ODROM GENERALA MLADIĆA: Reke vernog naroda iz svih srpskih zemalja slivaju se ka Košutnjaku (FOTO GALERIJA)
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.