Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen.
U Manastiru Ostrog danas se u Gospodu upokojio monah Jelisej (Radanović), sabrat ove drevne pravoslavne svetinje. Uz vest o njegovom upokojenju objavljeno je da će sveta zaupokojena liturgija biti služena 9. jula u Crkvi Svetog Jovana Krstitelja u metohu Jovan Do, nakon čega će biti obavljeno opelo i sahrana na monaškom groblju.
Za razliku od mnogih ljudi čiji životi ostaju zabeleženi kroz intervjue, fotografije i javne nastupe, o ocu Jeliseju gotovo da nema javno dostupnih biografskih podataka. Nije poznato kada je došao u Ostrog, odakle je potekao niti koliko je godina proveo u monaštvu. Upravo ta nenametljivost karakteristična je za život mnogih pravoslavnih monaha koji svoje dane posvećuju molitvi, poslušanju i služenju Bogu.
U monaškoj tradiciji nije neobično da neko decenijama živi u velikoj svetinji, a da javnost o njemu gotovo ništa ne zna. Monasi ne teže ljudskoj slavi, već svoj život posvećuju molitvenoj tišini, radu i duhovnom podvigu. Njihova svakodnevica ispunjena je bogosluženjima, različitim poslušanjima i brigom o životu manastirske zajednice.
Ipak, jedan trenutak iz života monaha Jeliseja ostao je zabeležen. Prošle godine, na praznik Svetog proroka Jeliseja, njegovog nebeskog zaštitnika, bratstvo manastira Ostrog objavilo je fotografije sa proslave njegovog imendana. Tom prilikom monah Jelisej prineo je slavski kolač u čast svetitelja čije je ime nosio. Bio je to jedan od retkih javno zabeleženih trenutaka njegovog monaškog života.
Otac Jelisej biće sahranjen na monaškom groblju u Jovan Dolu, metohu Manastira Ostrog posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju. Ovaj skit je mesto molitve i tihovanja ostroškog bratstva, udaljeno od svakodnevne vreve velikog broja hodočasnika koji dolaze u Ostrog.
Posebnu simboliku ima činjenica da se njegovo upokojenje dogodilo neposredno nakon proslave Ivanjdana, hramovne slave Jovan Dola. Na mestu gde se juče služila svečana liturgija i okupili vernici, bratstvo i poštovaoci svetinje okupiće se kako bi se molitveno oprostili od monaha Jeliseja.
Za vernike koji dolaze pod Ostroške stene, monasi su često ljudi koje sreću tokom poklonjenja svetinji, ali o njihovim životima najčešće znaju veoma malo. Oni svoju službu obavljaju tiho i nenametljivo, učestvujući u bogosluženjima, dočekujući hodočasnike i brinući o svakodnevnom životu manastira.
Možda se upravo u tome ogleda posebnost životnog puta monaha Jeliseja. U vremenu kada mnogi žele da njihov život bude primećen, on je izabrao put skromnosti i molitvene posvećenosti, ostavljajući za sobom svedočanstvo života u veri, tišini i služenju Bogu.
Sveta zaupokojena liturgija biće služena u sredu, 9. jula, u 8 časova u Crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Jovan Dolu. Opelo će početi u 11 časova, dok će čin sahrane biti obavljen u 12 časova na monaškom groblju ovog ostroškog metoha.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.