Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen.
U Manastiru Ostrog danas se u Gospodu upokojio monah Jelisej (Radanović), sabrat ove drevne pravoslavne svetinje. Uz vest o njegovom upokojenju objavljeno je da će sveta zaupokojena liturgija biti služena 9. jula u Crkvi Svetog Jovana Krstitelja u metohu Jovan Do, nakon čega će biti obavljeno opelo i sahrana na monaškom groblju.
Za razliku od mnogih ljudi čiji životi ostaju zabeleženi kroz intervjue, fotografije i javne nastupe, o ocu Jeliseju gotovo da nema javno dostupnih biografskih podataka. Nije poznato kada je došao u Ostrog, odakle je potekao niti koliko je godina proveo u monaštvu. Upravo ta nenametljivost karakteristična je za život mnogih pravoslavnih monaha koji svoje dane posvećuju molitvi, poslušanju i služenju Bogu.
U monaškoj tradiciji nije neobično da neko decenijama živi u velikoj svetinji, a da javnost o njemu gotovo ništa ne zna. Monasi ne teže ljudskoj slavi, već svoj život posvećuju molitvenoj tišini, radu i duhovnom podvigu. Njihova svakodnevica ispunjena je bogosluženjima, različitim poslušanjima i brigom o životu manastirske zajednice.
Ipak, jedan trenutak iz života monaha Jeliseja ostao je zabeležen. Prošle godine, na praznik Svetog proroka Jeliseja, njegovog nebeskog zaštitnika, bratstvo manastira Ostrog objavilo je fotografije sa proslave njegovog imendana. Tom prilikom monah Jelisej prineo je slavski kolač u čast svetitelja čije je ime nosio. Bio je to jedan od retkih javno zabeleženih trenutaka njegovog monaškog života.
Otac Jelisej biće sahranjen na monaškom groblju u Jovan Dolu, metohu Manastira Ostrog posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju. Ovaj skit je mesto molitve i tihovanja ostroškog bratstva, udaljeno od svakodnevne vreve velikog broja hodočasnika koji dolaze u Ostrog.
Posebnu simboliku ima činjenica da se njegovo upokojenje dogodilo neposredno nakon proslave Ivanjdana, hramovne slave Jovan Dola. Na mestu gde se juče služila svečana liturgija i okupili vernici, bratstvo i poštovaoci svetinje okupiće se kako bi se molitveno oprostili od monaha Jeliseja.
Za vernike koji dolaze pod Ostroške stene, monasi su često ljudi koje sreću tokom poklonjenja svetinji, ali o njihovim životima najčešće znaju veoma malo. Oni svoju službu obavljaju tiho i nenametljivo, učestvujući u bogosluženjima, dočekujući hodočasnike i brinući o svakodnevnom životu manastira.
Možda se upravo u tome ogleda posebnost životnog puta monaha Jeliseja. U vremenu kada mnogi žele da njihov život bude primećen, on je izabrao put skromnosti i molitvene posvećenosti, ostavljajući za sobom svedočanstvo života u veri, tišini i služenju Bogu.
Sveta zaupokojena liturgija biće služena u sredu, 9. jula, u 8 časova u Crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Jovan Dolu. Opelo će početi u 11 časova, dok će čin sahrane biti obavljen u 12 časova na monaškom groblju ovog ostroškog metoha.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Živeo je u strogom uzdržanju, neumorno se moleći i proučavajući Sveto pismo i žitija svetih, nastojeći da u svemu podražava njihove vrline, a naročito velike stolpnike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Malo mesto kod Vlasenice okupilo je veliki broj vernika oko drevne svetinje, a povratak arhijerejske službe nakon više od 30 godina doživljen je kao snažan znak nade, zajedništva i očuvanja vere predaka.
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
Probajte plavi patlidžan po receptu monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za sredu i duhovno se nadahnite poukom Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog.