Opelo će biti služeno u metohu ostroške svetinje Jovan Do, gde će otac Jelisej biti i sahranjen.
U Manastiru Ostrog danas se u Gospodu upokojio monah Jelisej (Radanović), sabrat ove drevne pravoslavne svetinje. Uz vest o njegovom upokojenju objavljeno je da će sveta zaupokojena liturgija biti služena 9. jula u Crkvi Svetog Jovana Krstitelja u metohu Jovan Do, nakon čega će biti obavljeno opelo i sahrana na monaškom groblju.
Za razliku od mnogih ljudi čiji životi ostaju zabeleženi kroz intervjue, fotografije i javne nastupe, o ocu Jeliseju gotovo da nema javno dostupnih biografskih podataka. Nije poznato kada je došao u Ostrog, odakle je potekao niti koliko je godina proveo u monaštvu. Upravo ta nenametljivost karakteristična je za život mnogih pravoslavnih monaha koji svoje dane posvećuju molitvi, poslušanju i služenju Bogu.
U monaškoj tradiciji nije neobično da neko decenijama živi u velikoj svetinji, a da javnost o njemu gotovo ništa ne zna. Monasi ne teže ljudskoj slavi, već svoj život posvećuju molitvenoj tišini, radu i duhovnom podvigu. Njihova svakodnevica ispunjena je bogosluženjima, različitim poslušanjima i brigom o životu manastirske zajednice.
Ipak, jedan trenutak iz života monaha Jeliseja ostao je zabeležen. Prošle godine, na praznik Svetog proroka Jeliseja, njegovog nebeskog zaštitnika, bratstvo manastira Ostrog objavilo je fotografije sa proslave njegovog imendana. Tom prilikom monah Jelisej prineo je slavski kolač u čast svetitelja čije je ime nosio. Bio je to jedan od retkih javno zabeleženih trenutaka njegovog monaškog života.
Otac Jelisej biće sahranjen na monaškom groblju u Jovan Dolu, metohu Manastira Ostrog posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju. Ovaj skit je mesto molitve i tihovanja ostroškog bratstva, udaljeno od svakodnevne vreve velikog broja hodočasnika koji dolaze u Ostrog.
Posebnu simboliku ima činjenica da se njegovo upokojenje dogodilo neposredno nakon proslave Ivanjdana, hramovne slave Jovan Dola. Na mestu gde se juče služila svečana liturgija i okupili vernici, bratstvo i poštovaoci svetinje okupiće se kako bi se molitveno oprostili od monaha Jeliseja.
Za vernike koji dolaze pod Ostroške stene, monasi su često ljudi koje sreću tokom poklonjenja svetinji, ali o njihovim životima najčešće znaju veoma malo. Oni svoju službu obavljaju tiho i nenametljivo, učestvujući u bogosluženjima, dočekujući hodočasnike i brinući o svakodnevnom životu manastira.
Možda se upravo u tome ogleda posebnost životnog puta monaha Jeliseja. U vremenu kada mnogi žele da njihov život bude primećen, on je izabrao put skromnosti i molitvene posvećenosti, ostavljajući za sobom svedočanstvo života u veri, tišini i služenju Bogu.
Sveta zaupokojena liturgija biće služena u sredu, 9. jula, u 8 časova u Crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Jovan Dolu. Opelo će početi u 11 časova, dok će čin sahrane biti obavljen u 12 časova na monaškom groblju ovog ostroškog metoha.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.