Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
U pravoslavnom hramu Svetog Dimitrija u Alpinjanu kod Torina, rodbina i prijatelji oprostili su se od Marije Mihaele Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele Kojokariju, čija je smrt potresla italijansku javnost. Pred oltarom su stajala dva bela kovčega, a zajedno sa tugom porodice i prijatelja ostalo je i teško pitanje koje vekovima prati hrišćansko razmišljanje o smrti, odgovornosti, milosti i nadi.
Prema navodima italijanskih istražnih organa, slučaj je okarakterisan kao ubistvo i samoubistvo. Sumnja se da je majka usmrtila svoju ćerku, a potom sebi oduzela život. Istraga treba da utvrdi sve okolnosti tragedije, ali je upravo crkveni ispraćaj otvorio pitanje među vernicima: kako je moguće da je Rumunska pravoslavna crkva dozvolila opelo u slučaju kada se, prema pravoslavnom predanju, samoubistvo smatra teškim grehom?
Kako je moguće opelo posle ubistva i samoubistva?
Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Pravoslavna crkva ne posmatra čoveka samo kroz njegov poslednji postupak, već razmatra i okolnosti, njegovo duševno stanje i ono što jedino Bog može da zna o dubinama ljudske duše.
U pravoslavnom učenju samoubistvo se vekovima smatra teškim grehom, jer čovek sam prekida život koji mu je darovan od Boga. Zbog toga se osobama koje su izvršile samoubistvo uobičajeno ne služi opelo, osim u slučajevima kada nadležni episkop, nakon pažljivog razmatranja okolnosti, odobri crkveni obred.
Costantino Sergi/IPA / Sipa Press / Profimedia
Posmrtni ostaci Mihaele Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele Kojokariju ispred hrama Svetog Dimitrija u Alpinjanu kod Torina
Ipak, Crkva podseća da čovek ne može biti sveden samo na jedan trenutak svog života, pa čak ni na najteži čin koji je učinio. Posebno se razmatra da li je osoba u trenutku tragedije bila potpuno svesna svojih postupaka ili je bila pod uticajem teške psihičke krize, bolesti ili poremećenog stanja uma. U takvim okolnostima, uz blagoslov crkvenih vlasti, moguće je dozvoliti molitveni ispraćaj.
Zašto se razmatraju okolnosti čovekovog poslednjeg čina?
Zato slučaj iz Alpinjana nije samo pitanje crkvenih pravila, već i pitanje odnosa pravde i milosrđa. Da li Crkva, time što je dozvolila opelo, opravdava ono što se dogodilo? Ili ona ostavlja prostor za molitvu za čoveka čiju poslednju borbu ljudi možda nikada neće moći potpuno da razumeju?
Opelo je služio protojerej Ovidije Kukoš, paroh Rumunske pravoslavne zajednice Svetog Dimitrija Staniloaea u Alpinjanu. Tokom oproštaja sveštenik je pozvao prisutne da ne osuđuju, već da se mole, podsećajući da čovekovu dušu i njenu konačnu sudbinu može da proceni jedino Bog.
Ta poruka pokazuje razliku između ljudskog suda i hrišćanskog pogleda na čoveka. Pravoslavlje ne opravdava zlo niti umanjuje težinu tragedije, ali uči da se iza svakog ljudskog života nalaze okolnosti, slabosti i borbe koje nisu uvek vidljive drugima.
Dva kovčega pred oltarom i poruka sveštenika
Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je među stradalima bilo dete. Smrt trinaestogodišnje Izabele ostavila je duboku ranu porodici, prijateljima, nastavnicima i svima koji su je poznavali. Istovremeno je otvorila i šire pitanje: koliko društvo uspeva da prepozna čovekovu patnju pre nego što ona preraste u tragediju i koliko pomoći postoji za one koji prolaze kroz teške životne krize?
Za vernike koji su prisustvovali opelu ostale su dve molitve: za nevino stradalo dete i za dušu majke čiji je život završen u tragičnim okolnostima. Rumunska pravoslavna zajednica u Alpinjanu našla se pred jednim od najtežih pastoralnih izazova, pokušavajući da istovremeno sačuva crkveno učenje o svetosti života i hrišćanski poziv na molitvu i milosrđe.
Tragedija iz Alpinjana zato nije samo vest o jednom nesrećnom događaju. Ona je otvorila jedno od najtežih pitanja hrišćanske vere: gde prestaje ljudska osuda, a gde počinje Božija milost?
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Dve nedelje pripreme za Uspenje Presvete Bogorodice donose stroga pravila ishrane, ali i dva velika praznika, Preobraženje i Iznošenje Časnog Krsta, kada se određena pravila ublažavaju.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.