U manastiru u kojem je Gojko Stojčević dobio monaško ime Pavle, na Krstovdan su se okupili vernici, umetnici i poštovaoci njegovog života i dela.
Manastir Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri danas je bio mesto okupljanja vernika i poštovalaca patrijarha Pavla. U ovoj svetinji počeli su "Dani patrijarha Pavla", manifestacija posvećena uspomeni na blaženopočivšeg poglavara Srpske pravoslavne crkve.
Prvi dan manifestacije obeležen je na Krstovdan, kada je održana svečanost povodom drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla". Umetnici su svoje radove posvetili patrijarhu Pavlu, a njihovi drveni krstovi izloženi su nakon Svete liturgije na prostoru između manastirske crkve i terase patrijarha Pavla.
- Te darove, te krstove, uznosimo u čast patrijarha Pavla - rekao je za Rinu profesor Drago Milošević, idejni tvorac manifestacije "Dani patrijarha Pavla".
Milošević je pozvao poštovaoce patrijarha Pavla da se okupe u manastiru Blagoveštenje i da se zajedno prisete njegovog života i vere kojom je, kako je istakao, nastojao da živi Jevanđelje.
Ovaj manastir zauzima posebno mesto u životu patrijarha Pavla. Upravo u Blagoveštenju se zamonašio, pa je ova svetinja u Ovčarsko-kablarskoj klisuri ostala jedno od važnih mesta njegovog duhovnog puta.
Zato je i početak ovogodišnje manifestacije u Blagoveštenju imao posebnu vezu sa njegovim životom. Na Krstovdan su se u istoj svetinji susreli molitva, drvorezbarska umetnost i sećanje na čoveka koji je decenijama bio jedan od najprepoznatljivijih duhovnih autoriteta Srpske pravoslavne crkve.
Izložba krstova bila je otvorena za posetioce nakon Svete liturgije, a "Dani patrijarha Pavla" nastavljeni su programima posvećenim njegovom životu i delu.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.