Strasti su jedna od najvećih prepreka na putu čovekovog duhovnog života. One se ne pojavljuju odjednom, već se postepeno razvijaju, hraneći se čovekovim mislima, željama i navikama.
Ono čemu se čovek ne suprotstavlja vremenom može da postane toliko snažno da počne da upravlja njegovim postupcima, odnosima sa drugima i čitavim njegovim životom.
U pravoslavnom učenju strasti se ne posmatraju kao nešto neizbežno, niti kao osobine koje čovek treba da prihvati kao deo svoje prirode.
One predstavljaju duhovnu bolest koju je potrebno prepoznati i lečiti. Gordost, zavist, gnev, srebroljublje, bludne pomisli i stomakougađanje samo su neke od strasti koje mogu da zarobe čovekovu dušu i udalje ga od Boga.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime. Ono što je u početku bila prolazna pomisao može da preraste u naviku, a navika u stanje iz kojeg se teško izlazi. Zato su sveti oci neprestano ukazivali na značaj unutrašnje borbe, trezvenosti i molitve, ali i na potrebu da čovek ne opravdava svoje slabosti.
Ava Dorotej ostavio je snažno upozorenje o tome šta čoveka čeka ukoliko se tokom zemaljskog života ne izbori sa strastima koje ga razaraju:
"Ako želiš da saznaš svoju budućnost u večnosti, zatvori se u tamnom mestu na tri dana, ne jedi niti pij, ne sećaj se Boga, i videćeš kako će tvoje strasti početi da te razaraju. A ako ovo ne isceliš u životu, čekaće te u večnosti."
Bonus video
Posle burnih reakcija na besedu "Ratko Mladić - tragični heroj", iguman Manastira Ribnica povukao se iz javnosti.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.