Pravoslavno učenje jasno govori da đavo nema vlast nad čovekom ako mu čovek sam ne otvori vrata.
U duhovnoj borbi koja traje od pada čoveka pa do danas, cilj neprijatelja nije samo da čoveka navede na greh, već da ga udalji od Boga. Greh je sredstvo, ali je krajnji cilj – prekid zajednice sa Tvorcem.
Kada čovek izgubi živu vezu sa Bogom, kada u njemu oslabi želja za molitvom, pokajanjem i borbom protiv strasti, tada se ostvaruje ono što je đavolu najpotrebnije: duhovna paraliza.
Pravoslavno učenje jasno govori da đavo nema vlast nad čovekom ako mu čovek sam ne otvori vrata. Njegova najveća obmana nije u otvorenom napadu, već u tihoj sugestiji da nema smisla boriti se, da je čovek slab, bezvredan i nedostojan Boga.
Tako se u srcu rađa malodušnost, a malodušnost vodi u ravnodušnost. Kada nestane odvažnosti da se suprotstavimo strastima, tada greh postaje navika, a navika stanje u kojem se čovek miri sa padom.
Sveti oci su govorili da je očajanje vrhunac iskušenja, jer tada čovek prestaje da veruje da je Božije dete. A upravo je to najveća laž. Čovek može pasti, može zalutati, ali nikada ne prestaje da bude prizvan na spasenje.
Đavo želi da u nama ubije želju za ustajanjem, da nas ubedi kako je borba uzaludna. Međutim, Crkva uči da nijedan pad nije konačan dokle god postoji pokajanje.
Pokajanje u pravoslavlju nije puko osećanje krivice niti samosažaljenje. To je povratak Ocu, svesno i hrabro priznanje da smo pogrešili, ali i svedočenje da želimo da budemo sa Njim. U tom pokretu srca krije se pobeda nad neprijateljem.
Na tu suštinsku istinu podseća i mitropolit Atanasije Limasolski:
pravoslavie.ru
Atanasije Limasolski
- Jedno od najjačih oružja našeg neprijatelja jeste da ubije u nama želju i odvažnost u protivljenju grehovima i strastima. Na tome putu Bog nam daje lek, lek pokajanja. Ali ne treba se kajati tek tako, kao čovek sa osećanjem krivice, već kao dete Božije. Nikakav greh i nijedan đavo, ne može nas lišiti prava da budemo deca Božija - istakao je on pa dodao:
- Možemo da stanemo pred Boga i kažemo: "Da, ja sam kao čovek odstupio, zalutao, ali nisam te se odrekao i ištem spasenje". Čovek u Crkvi ne treba da se oseća kao ništavan, svi smo od Boga prizvani da postanemo bogovi po blagodati. Dakle, čovek u Crkvi postaje car, a ne ništak. Takvim njega čini Bog. Jer ni svetitelji nisu živeli setom, već pokajanjem u kojem su oni osvešćivali sebe kao decu Božiju. Ova životna sila ih je vodila direktno ka Prestolu Oca Nebeskog.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Detaljan plan kretanja litije od Vaznesenjskog hrama do Hrama Svetog Save, uz privremene obustave i izmene u saobraćaju, uz očekivano prisustvo velikog broja učesnika i prolazak kroz najprometnije gradske ulice.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U svetu u kojem sve više ljudi poseže za okultnim rešenjima, reči jednog od najvoljenijih duhovnika Pravoslavne Crkve razbijaju iluzije: zlo može delovati samo ako mu čovek sam otvori vrata. Pokajanje, ispovest i čisto srce postaju neprobojni štit – duhovna zaštita koja ne zna za poraz.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.
Svetitelj objašnjava zašto se čovek i nakon izgovorenog praštanja vraća u vrtlog samoprekora i kako se iz tog začaranog kruga izlazi ka miru koji ne traži novo suđenje sebi.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na tihu, ali presudnu borbu u čoveku u kojoj se određuje smer njegovih dela i njihovih posledica.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.
U besedi za četvrtak 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na tihu, ali presudnu borbu u čoveku u kojoj se određuje smer njegovih dela i njihovih posledica.