Duhovna riznica 18.05.2026 | 00:01

ŽIVIMO U JEDNOJ OD NAJKRITIČNIJIH EPOHA U ISTORIJI- ĐAVO NAPADA SA SVIH STRANA: Jeromonah Serafim Rouz objasnio kako se sačuvati u teškim vremenima

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ŽIVIMO U JEDNOJ OD NAJKRITIČNIJIH EPOHA U ISTORIJI- ĐAVO NAPADA SA SVIH STRANA: Jeromonah Serafim Rouz objasnio kako se sačuvati u teškim vremenima
eparhijazt.com

Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.

Zbunjeni vernici, rastrzani između savremenih trendova s jedne i tradicionalnog učenja Crkve s druge strane, sve češće postavljaju pitanje kako sačuvati pravoslavnu veru u svetu koji, po mišljenju mnogih duhovnika, sistematski potiskuje hrišćanske vrednosti. Upravo na tu opasnost upozoravao je jeromonah Serafim Rouz, čija se pouka i danas prenosi među pravoslavnim vernicima kao snažno upozorenje i poziv na duhovnu budnost.

Govoreći o iskušenjima sa kojima se suočava Crkva i verni narod, Serafim Rouz je poručio:

- Pravoslavni hrišćani žive danas u jednoj od najkritičnijih epoha u istoriji Crkve Hristove. Neprijatelj čovekovog spasenja. đavo napada često i sa svih strana, trudeći se da na svaki način skrene vernike sa puta spasenja koji im pokazuje Crkva, da potčini sebi čak i samu Crkvu Hristovu, bez obzira na obećanje Spasiteljevo (Mt. 16,18), te da istinsko Telo Hristovo pretvori u "ekumenističku" organizaciju, koja priprema dolazak njegovog ličnog izabranika, Antihrista, velikog svetskog vladara poslednjih dana.

Njegove reči i danas izazivaju snažne reakcije među vernicima, jer otvaraju pitanja očuvanja vere, identiteta i istrajnosti pred pritiscima savremenog društva. Za mnoge pravoslavce, poruke Serafima Rouza ostaju podsetnik da je duhovna borba stalna i da se vera, prema učenju Crkve, čuva istrajnošću, molitvom i životom po Jevanđelju.

Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 6. sedmice po Vaskrsu

Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje

 

Dela svetih apostola, začalo 39 (17,1-15)

1. Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gde beše sinagoga judejska.  2. I Pavle po svome običaju uđe k njima, i tri subote raspravljaše s njima o Pismu,  3. razotkrivajući i dokazujući im da je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih, i da ovaj Isus, kog ja vama propovedam, jeste Hristos.  4. I neki od njih se uveriše, i pridružiše se Pavlu i Sili, i od pobožnih Jelina mnoštvo veliko, i od uglednih žena ne malo. 

5. A Judejci koji ne poverovaše iz surevnjivosti, uzeše neke zle ljude sa ulice, i sabravši gomilu uzbuniše grad, i napadoše na kuću Jasonovu, i tražahu da ih izvedu pred narod.  6. A kad njih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred starešine gradske vičući: „Ovi što uzmutiše celi svet dođoše i ovde;  7. Njih je Jason primio; i ovi svi rade protiv ćesarevih zapovesti, govoreći da ima drugi car, Isus."  8. I smutiše narod i starešine gradske koji ovo čuše.  9. Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih. 

10. A braća odmah noću poslaše Pavla i Silu u Veriju; oni stigavši, uđoše u sinagogu Judejsku.  11. Ovi pak behu plemenitiji od onih u Solunu; ovi primiše reč svesrdno, svaki dan istražujući Pismo, da li je tako.  12. Tako verovaše mnogi od njih, i od uglednih jelinskih žena i od ljudi ne malo.  13. A kad doznaše solunski Judejci da Pavle i u Veriji propoveda reč Božiju, dođoše i tamo buneći i smućujući narod.  14. A braća onda odmah poslaše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotej ostaše onde.  15. A pratioci dovedoše Pavla do Atine, i primivši zapovest za Silu i Timoteja da dođu k njemu što brže, vratiše se.

Jevanđelje po Jovanu, 40. zač. (11,47-57)

47. Onda prvosveštenici i fariseji sabraše Sinedrion, i govorahu: „Šta da radimo? Ovaj čovek čini mnoga znamenja.  48. Ako ga ostavimo tako, svi će poverovati u njega, pa će doći Rimljani i uzeti nam i zemlju i narod."  49. A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine beše prvosveštenik, reče im: „Vi ne znate ništa;  50. niti pomišljate da je za nas bolje da jedan čovek umre za narod, a ne da sav narod propadne."  51. A ovo ne reče sam od sebe, nego budući prvosveštenik one godine, proreče da će Isus umreti za narod; 

52. i ne samo za narod, nego i da rasejanu decu Božiju sabere u jedno.  53. Od toga, dakle, dana dogovoriše se da ga ubiju.  54. A Isus ne hođaše više javno među Judejcima, nego otide odande u kraj blizu pustinje, u grad zvani Jefrem, i onde boravljaše sa učenicima svojim.  55. A beše blizu Pasha judejska, i mnogi iz cele zemlje otidoše u Jerusalim pre Pashe da se očiste.  56. Tada tražahu Isusa, i stojeći u hramu govorahu među sobom: „Šta vam se čini, da neće doći na Praznik?"  57. A prvosveštenici i fariseji behu izdali zapovest, ako ko dozna gde je, neka javi da ga uhvate.