POSETILI SMO NAJNEOBIČNIJU SVETINJU U SRBIJI: Poznata je po šest misterioznih šljiva čija stabla ne daju plodove i uvijaju se prema - KOSOVU! (FOTO, VIDEO)
Meštani kažu da kad god su pokušali da mladice presade na drugo mesto, da su i plod davale i rasle uspravno.
Na obroncima planine Radan, nedaleko od Prolom banje, nalazi se jedna od najneobičnijih svetinja u Srbiji -crkva Lazarica, poznata po šest misterioznih šljiva čija se stabla vekovima uvijaju u istom smeru i to prema Kosovu.
Ova mala crkva brvnara, skrivena među šumama i tišinom Toplice, za vernike nije samo mesto molitve, već i svedok predanja koja se prenose generacijama.
Prema narodnom verovanju, upravo na ovom mestu pričestio se deo vojske kneza Lazara pred odlazak u Kosovski boj 1389. godine. Legenda kaže da su vojnici šest puta obišli oko hrama moleći se Bogu za pobedu, a šljive iz porte počele su da se uvijaju prateći njihov hod.
Od tada, kako narod tvrdi, u porti uvek raste baš šest šljiva - ni više ni manje.
Kada se jedno stablo osuši, iznikne novo, ponovo uvijeno na isti način.
Kneginja Milica tražila i da joj i mrtvog muža u ovu crkvu unesu
Da je knez Lazar baš prošao ovde i pričestio vojsku potvrđuje putopisac Feliks Kanic u svojoj knjizi "Srbija-zemlja i stanovništvo"
- Kada se pogleda karta, jasno se vidi da je knez Lazar iz Kuršumlije za Kosovo polje izabrao put uz Banjsku reku, jer je to bio najkraći i najsigurniji pravac prema dolini Laba - naglasio je poznati putopisac Feliks.
Samo dve godine nakon Kosovskog boja mošti kneza Lazara ponovo su stigle ovde na ovo mesto.
Kneginja Milica, kada je uspela da izdejstvuje da se telo njenog muža prenese sa Kosova u Ravanicu, zahtevala je da se unese u ovu crkvicu.
To potvrđuje Ilarion Ruvarac, istoričar i arhimandrit u “Belešci o moštima kneza Lazara“, koja datira iz druge polovine 19.veka.
Meštani pričaju da nijedna od njih nikada nije dala plod, kao i da mladice posađene van porte rastu pravo, dok se one unutar crkvenog dvorišta ponovo uvijaju. Kažu da kad god su pokušali da mladice presade na drugo mesto, da su i plod davale i rasle uspravno.
Religija.rs
Crkva je posvećena caru Lazaru
Nauka do danas nije dala konačno objašnjenje ove pojave, zbog čega mnogi veruju da je reč o mestu posebnog duhovnog značaja.
Inače, današnja crkva Lazarica je jedina crkva brvnara u Topličkom kraju, podignuta je 1890. godine na temeljima crkvice za koju se veruje da su se car Lazar i njegova vojska tu pričestili i posvećena je caru Lazaru.
Religija.rs
Isprepletane šljive u porti crkve
Do nje se može doći na dva načina - kroz šumu koja se nalazi sa desne strane hotela Radan. U tom slučaju morate prođi kroz šumsku stazu, dugu oko 1,5 kilometara, na čijem kraju se izlazi na asfaltni put. Odatle putem treba još jedno 5 kilometara do crkve, a od nje do hotela Radan, odnosno centra Prolom banje, imate još oko 2 kilometra.
Drugi put je takođe kružan, samo od hotela Radan, krećete levo, i preko njega možete automobilom do Lazarice. Udaljena je u tom slučaju od hotela Radan nekih 2 kilometra. Ako krenete pešaka i želite da napravite krug i vratite se tim putem ka Banji, on je malo teži, jer se za razliku od prvog gde skrećete udesno od Radana, krećete uzbrdo.
Ovaj ženski pravoslavni manastir se nalazi u podnožju Kučajskih planina, pored sela Senja kod Ćuprije. Manastir pripada Eparhiji braničevskoj Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
Slavsku trpezu ljubavi su pripremili domaćini slave, protojerej-stavrofor Rade Radan i protinica Milica Radan zajedno sa svojom blagočestivom porodicom.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Stihovi koje je iznedrio svetitelj, srednjovekovni srpski vladar Stefan Lazarević, predstavljaju jedinstveno poetsko delo koje spaja hrišćansku pobožnost, viteštvo i umetnost, noseći univerzalnu poruku o ljubavi, toleranciji i praštanju koja ostaje relevantna i u današnjem svetu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.