Printscreen/Youtube/Телевизија ХрамDetalj sa moštiju Svetog kneza Lazara.
Ovaj ženski pravoslavni manastir se nalazi u podnožju Kučajskih planina, pored sela Senja kod Ćuprije. Manastir pripada Eparhiji braničevskoj Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Ravanicu je sa crkvom posvećenom Svetom Vaznesenju Gospodnjem sazidao Sveti knez Lazar između sedamdesetih i osamdesetih godina 14. veka, malo pre Kosovskog boja 1389. godine.
U jednom starom rukopisu piše: “Podiže iz temelja hram u slavu Vaznesenja Gospodnjeg vrlo visok i lep, utvrdi ga na četiri stuba i ozari ga živopisom…ukrasi ga zlatom i običnim ukrasom; obdari ga bogato raznim sasudima srebrnim i pozlaćenim… Ogradi ga gradom i utvrdi ga sa sedam kula; sagradi trpezariju…sazida ćelije i prilepi ih uz zid kao ptičija gnezda…Sagradi i drugi hram koji leži na istočnoj strani u podgorju toga mesta…i podiže bolnice za bolesne monahe, za strance i raslabljene“.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Jeromonah Jevtimije iznad moštiju Svetog kneza Lazara.
U manastirskoj crkvi posvećenoj Vaznesenju Hristovom danas se nalaze mošti kneza Lazara. Jeromonah Jevtimije navodi da su se pored moštiju dešavala mnoga isceljenja, a tvrdi da je i sam prisustvivao brojnim.
- Njegovo sveto telo je potpuno celo, a glava je odvojena od tela i takođe je cela. Na kapcima još uvek ima trepavice, očuvani su i zubi i nalazi se u lanenoj vrećici. Jedni kažu da je telo u Carigradu, na nekom drugom mestu, ali istina je da je ovde - objašnjava jeromonah Jevtimije i dodaje da je očuvano u toj meri, pa izgleda kao da će oživeti:
- Pored kivota Svetog kneza Lara su se dešavala brojna isceljenja od raznih bolesti, a ja sam svedok.Ovo je velika svetinja, a malo našeg naroda, čak i oni koji žive desetak kilometara udaljeni odavde, znaju ko ovde počiva. Ja govorim i vojnicima, koji ovde dolaze, da su svi njihovi generali prolazni. Ovde počiva vrhovni vođa, koji je svojim primerom pokazao kako treba da se živi ili junački umre, ako treba. Knez Lazar je svojim delom i podvigom dostigao svetost. Gospdo ga je proslavio. Njegovo telo je ovde među nama, Srbima, i treba da nam služi za primer kako se voli svoja otadžbina, kakao se voli Gospod i kako se voli vera pravoslavna. Od sultatna je dobio ponudu da mu se samo pokloni, ali je to odbio i zadobio cartsvo nebesko, kada je stradao na Kosovu i Metohiji.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Mošti Svetog kneza Lazara.
Jeromonah kaže da su mladi danas koncetrisani na prolazne lepote, koje zapravo nisu ni nlizu nebeskih. Objašnjava da smo odabrali naizgled lakši put, ali da ta staza vodi ka uništenju.
- Danas naši mladi ne znaju za carstvo nebesko, mnoge to i ne zanima. Priklonili su se carstvu zemaljskom, koje je lepo, svetlo, našminkano, ali je prazno. Voleo bih da se naša omladina okrene Bogu i našim vrednostima, jer na njima svet ostaje. Nemamo u našem okruženju primer ovakve vere, junaštva i čojstva koji su nas očuvali pod Turcima. Zbog toga što nećemo da idemo "težim" i užim stazama, putem trnja, strmoglavih padova i uspona mi propadamo zaboravljajući da nas tim putem vodi Gospod. Shvatamo to uvek kad zapadnemo u nevolju, bez Boga ne možemo ništa činiti. Bez Boga nema napretka i na tom putu nije lako, hoda se sa krstom na leđima. Međutim tim putem je prvi prošao Gospod i mi smo kao pravoslavni hrišćani dužni da ga sledimo - zaključuje jeromonah Jevtimije.
Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Ova srednjovekovni manastir, posvećen Svetoj Petki, poznat je po tradiciji okupljanja Srba i legendama o kosovskim junacima koji su tu lečeni i sahranjivani.
Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.