Printscreen/Youtube/Телевизија ХрамDetalj sa moštiju Svetog kneza Lazara.
Ovaj ženski pravoslavni manastir se nalazi u podnožju Kučajskih planina, pored sela Senja kod Ćuprije. Manastir pripada Eparhiji braničevskoj Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Ravanicu je sa crkvom posvećenom Svetom Vaznesenju Gospodnjem sazidao Sveti knez Lazar između sedamdesetih i osamdesetih godina 14. veka, malo pre Kosovskog boja 1389. godine.
U jednom starom rukopisu piše: “Podiže iz temelja hram u slavu Vaznesenja Gospodnjeg vrlo visok i lep, utvrdi ga na četiri stuba i ozari ga živopisom…ukrasi ga zlatom i običnim ukrasom; obdari ga bogato raznim sasudima srebrnim i pozlaćenim… Ogradi ga gradom i utvrdi ga sa sedam kula; sagradi trpezariju…sazida ćelije i prilepi ih uz zid kao ptičija gnezda…Sagradi i drugi hram koji leži na istočnoj strani u podgorju toga mesta…i podiže bolnice za bolesne monahe, za strance i raslabljene“.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Jeromonah Jevtimije iznad moštiju Svetog kneza Lazara.
U manastirskoj crkvi posvećenoj Vaznesenju Hristovom danas se nalaze mošti kneza Lazara. Jeromonah Jevtimije navodi da su se pored moštiju dešavala mnoga isceljenja, a tvrdi da je i sam prisustvivao brojnim.
- Njegovo sveto telo je potpuno celo, a glava je odvojena od tela i takođe je cela. Na kapcima još uvek ima trepavice, očuvani su i zubi i nalazi se u lanenoj vrećici. Jedni kažu da je telo u Carigradu, na nekom drugom mestu, ali istina je da je ovde - objašnjava jeromonah Jevtimije i dodaje da je očuvano u toj meri, pa izgleda kao da će oživeti:
- Pored kivota Svetog kneza Lara su se dešavala brojna isceljenja od raznih bolesti, a ja sam svedok.Ovo je velika svetinja, a malo našeg naroda, čak i oni koji žive desetak kilometara udaljeni odavde, znaju ko ovde počiva. Ja govorim i vojnicima, koji ovde dolaze, da su svi njihovi generali prolazni. Ovde počiva vrhovni vođa, koji je svojim primerom pokazao kako treba da se živi ili junački umre, ako treba. Knez Lazar je svojim delom i podvigom dostigao svetost. Gospdo ga je proslavio. Njegovo telo je ovde među nama, Srbima, i treba da nam služi za primer kako se voli svoja otadžbina, kakao se voli Gospod i kako se voli vera pravoslavna. Od sultatna je dobio ponudu da mu se samo pokloni, ali je to odbio i zadobio cartsvo nebesko, kada je stradao na Kosovu i Metohiji.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Mošti Svetog kneza Lazara.
Jeromonah kaže da su mladi danas koncetrisani na prolazne lepote, koje zapravo nisu ni nlizu nebeskih. Objašnjava da smo odabrali naizgled lakši put, ali da ta staza vodi ka uništenju.
- Danas naši mladi ne znaju za carstvo nebesko, mnoge to i ne zanima. Priklonili su se carstvu zemaljskom, koje je lepo, svetlo, našminkano, ali je prazno. Voleo bih da se naša omladina okrene Bogu i našim vrednostima, jer na njima svet ostaje. Nemamo u našem okruženju primer ovakve vere, junaštva i čojstva koji su nas očuvali pod Turcima. Zbog toga što nećemo da idemo "težim" i užim stazama, putem trnja, strmoglavih padova i uspona mi propadamo zaboravljajući da nas tim putem vodi Gospod. Shvatamo to uvek kad zapadnemo u nevolju, bez Boga ne možemo ništa činiti. Bez Boga nema napretka i na tom putu nije lako, hoda se sa krstom na leđima. Međutim tim putem je prvi prošao Gospod i mi smo kao pravoslavni hrišćani dužni da ga sledimo - zaključuje jeromonah Jevtimije.
Svetinju koja se nalazi nedaleko od Šapca mnogi nazivaju parče raja na zemlji, a svojom lepotom i dugom istorijom zasigurno zaslužuje da bude na vašoj listi svetinja mačvanskog okruga, koje treba da posetite.
Ova srednjovekovni manastir, posvećen Svetoj Petki, poznat je po tradiciji okupljanja Srba i legendama o kosovskim junacima koji su tu lečeni i sahranjivani.
Put 45. poglavara Srpske pravoslavne crkve od malenog sela kod Čačka do patrijaraškog trona bio je obeležen istrajnošću, žrtvom i neprestanom molitvom, a njegovo nasleđe živi u srcima vernika širom pravoslavnog sveta.
Ističući zajednički bol i podršku u teškim vremenima, mitropolit Antonije deli svoje utiske o poseti srpskim zemljama i razmišljanja o aktuelnim pitanjima pravoslavnog sveta, o Ukrajini i Kosovu i Metohiji, naglašavajući ulogu Crkve u očuvanju istine i pravde.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Imamo sačuvane mošti gotovo svih Nemanjića, a poznata je i tragična priča o spaljivanju moštiju Svetog Save, koje su Turci uništili u Beogradu 10. maja 1594. godine.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
Otkrijte fascinantnu istoriju manastira Ravanica, od burnih vekova turskih najezdi do današnje tihe, duhovne oaze koju čuvaju posvećene monahinje. Mesto gde se molitve uslišavaju, a isceljenja dešavaju.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.