DA LI STE IKADA RAZMIŠLJALI KO ODREĐUJE SUDBINU I POTOMSTVO?
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
U dubinama svakodnevnog života često prolazimo pored znakova i dokaza koji nas okružuju, ne prepoznajući njihovu duhovnu dimenziju. Ajeti 51:20-23 iz sure Ez-Zarijat, izabrani za 16. novembar u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje", podsećaju vernika na očigledne i neosporne dokaze Božije prisutnosti – u prirodi, u nebu, ali i u samom čoveku. Ova poruka poziva na introspektivnu spoznaju i jača vezu između vere i svakodnevnog iskustva, otvarajući prostor za razmišljanje o suštini postojanja i bliskosti Stvoritelja.

51:20 „Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,“
51:21 „I u samom sebi vašem; zar ne vidite?“
51:22 „I u nebu je vaš Gospodar; nije daleko od vas;“
51:23 „I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!“
Svet oko nas – zemlja, biljke, životinje, prirodni zakoni – govori o stvaralačkom redu i mudrosti Gospodara. Posmatranje prirodnih fenomena, promena godišnjih doba, sklad u ekosistemima i savršeni zakoni fizike predstavljaju jasne znakove prisutnosti Alaha, dostupne svakom verniku koji želi da ih uoči.
Drugi sloj Božijih dokaza je introspektivan: svaki vernik u sebi može pronaći tragove Božije prisutnosti kroz sopstveno biće, unutrašnju savest, sposobnost razuma i emotivnu dubinu. Kroz introspektivno promišljanje i samoproučavanje, čovek uči da prepoznaje znakove koje je Stvoritelj ugradilo u ljudsku prirodu.
Treći sloj naglašava Božiju prisutnost u nebesima, podsećajući da Stvoritelj nije udaljen, već u stalnom dodiru sa svakim ljudskim iskustvom. Kroz završni ajet, Alah potvrđuje istinu ovih dokaza istinitošću samog ljudskog govora, naglašavajući harmoniju između razuma, prirode i objave.
U savremenom kontekstu, ovi ajeti iz Kurana podsećaju vernike da tragaju za verom ne samo kroz tekstove i tradiciju, već i kroz posmatranje sveta oko sebe i introspektivno promišljanje. Otvara se prostor za dublje povezivanje sa duhovnim životom, jačanje vere i kontinualno prepoznavanje Božije prisutnosti u svakodnevici.
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Sura El Gašije upozorava na ruganje Božijim rečima i prolaznost Zemlje, ali ujedno pokazuje kako zahvalnost i vera vode unutrašnjem miru i sigurnosti.
Ajet 47:2 iz sure Muhamed otkriva kako vera i dobra dela vode ka oprostu i duhovnom ispunjenju.
Ajeti 49:11–12 pokazuju kako jednostavna pravila ponašanja štite čast, grade poverenje i pomažu da pronađemo mir u svakodnevnom životu.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Ajet 49:13 iz sure El-Hudžurat jasno naglašava da nas razlike među narodima i plemenima uče poštovanju, moralnoj svesti i bogobojaznosti, otkrivajući pravi put ka istinskoj veličini.
Ajeti 46:13-16 pokazuju kako vera, zahvalnost i poštovanje roditelja ne samo da otvaraju vrata Božije milosti, već mogu potpuno promeniti vašu svakodnevicu.
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
Ajeti 45:12-15 iz sure Al-Ghashiya otkrivaju kako zahvalnost, oprost i moralna odgovornost mogu promeniti vaš pogled na svet i oblikovati vašu sudbinu.
Dok hrišćanstvo i islam imaju prepoznatljive vođe, u judaizmu je situacija drugačija.
Posle mise povodom Svetskog dana siromašnih, Sveta Stolica prvi put zvanično dočekuje transrodnog aktivistu, u nastojanju da afirmiše inkluzivni dijalog i podršku marginalizovanim zajednicama.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Svaki element prirode simbolizuje obnovu, red i unutrašnju snagu, podsećajući na nevidive veze koje oblikuju naš život.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ukrasi, boje i obilje nisu ono što čini slavu - već simboli koji moraju da stoje na svom mestu i duh koji se prenosi tišinom, molitvom i merom.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.