LEKCIJA ZA DANE KADA SE VIŠE NE ZNA KUDA DALJE: Kada čovek ostane bez snage, uvek može pronaći put
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Talasi udaraju o bokove broda, vetar nosi glasove koji više nisu sigurni da li su molitva ili krik. U takvim trenucima nestaje svaka maska – ne ostaje ni rasprava, ni sumnja ni ponos. Ostaje samo jedno: prizivanje Onoga za koga čovek duboko u sebi zna da može da izbavi. Upravo iz tog ogoljenog trenutka, iz te tačke u kojoj se sudaraju strah i nada, progovaraju ajeti sure El-Enam (6:63–64), koji su u knjizi "Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojeni za 17. mart - podsetnik koji ne dopušta ravnodušnost.

6:63 Reci: Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad Mu se i javno i tajno ponizno molite: ‘Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!’
6:64 Reci: Alah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.
Ovi ajeti ne opisuju apstraktnu veru, već iskustvo koje se ponavlja kroz život svakog čoveka. Slika kopna i mora nije samo geografska – ona je metafora svih sigurnosti koje se u jednom času pretvore u neizvesnost. Na kopnu, gde mislimo da čvrsto stojimo, i na moru, gde smo svesni sopstvene nemoći, čovek instinktivno poseže za istim izvorom pomoći. I tada obećava. Tada izgovara zavet zahvalnosti, iskren i nepodeljen.
Ali drugi ajet donosi oštar rez. On ne ostaje u trenutku molitve, već prati čoveka posle spasa. Upravo tu nastaje raskorak: između onoga što je čovek govorio dok je bio u nevolji i onoga kako živi kada opasnost prođe. Ajet razotkriva tu promenu bez ublažavanja - zaborav, pripisivanje zasluga drugima, vraćanje starim obrascima. Nije u pitanju samo teološka opomena, već precizna dijagnoza ljudske slabosti.
U tom svetlu, završna poruka ovih ajeta ne traži od čoveka da se seti Boga samo u nevolji, već da prepozna kontinuitet Božje pomoći i van dramatičnih trenutaka. Ključna napetost ne nalazi se između verovanja i neverovanja, već između iskrene spoznaje u krizi i površnog zaborava u sigurnosti. To je unutrašnji lom koji se ne vidi spolja, ali određuje duhovni pravac života.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Ajeti 5:75‑76 ukazuju na razliku između poštovanja poslanika i čistog obožavanja, otkrivajući lekciju o ljudskoj skromnosti i božanskoj moći
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Pogođeni Novi Pazar, Tutin i Sjenica - nestali prilozi vernika, a tragovi upućuju na pažljivo isplanirane akcije dok policija pokušava da razotkrije ko stoji iza svega.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Kroz slike ognja i malja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako Božja poruka u jednima budi utehu i snagu, a u drugima razotkriva unutrašnju tvrdoću i pokreće duboko preispitivanje.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.