PRAVI JUNACI SVAKODNEVNOG ŽIVOTA: Evo zašto najvredniji ljudi ne traže moć ni bogatstvo, već nešto mnogo veće
Kroz ajete 98:7-8 saznajemo kako Božije zadovoljstvo i večna nagrada pripadaju najposvećenijima.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Zamislite majku koja drži svoje novorođenče u naručju, osluškuje njegovo tiho disanje i razmišlja o čudesnom putovanju koje ga je dovelo u ovaj svet. Upravo takvu sliku života i Božijeg stvaralačkog plana prizivaju ajeti iz sure Ali Imran (3:5‑6), izdvojeni za 26. januar u knjizi „Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“. Oni nas podsećaju da ništa na Zemlji ni na nebu nije skriveno od Alahovog znanja i da je svaki čovek oblikovan po Njegovoj volji - od prvih trenutaka u utrobi do svakog dana života. U toj svakodnevnoj sceni, u tišini porodičnog doma, krije se duboka poruka: Božija moć i mudrost obuhvataju sve, a naš život je dragoceni deo Njegovog plana.

3:5 Alah u ništa nije tajno ni na Zemlji ni na nebu.
3:6 On vas oblikuje u utrobi kako želi; nema drugog ilaha osim Njega - Moćnog, Mudrog.
Posmatrano kroz prizmu svakodnevne situacije – majke koja pažljivo posmatra svoje novorođenče – ajeti 3:5‑6 pružaju snažnu refleksiju o Božijoj prisutnosti i mudrosti. Prvi ajet, koji naglašava da ništa nije skriveno ni na nebu ni na Zemlji, podseća da je svaki trenutak života poznat Alahu, što vjernike usmerava na iskrenost, strpljenje i svest o sopstvenim postupcima.
Drugi ajet, o oblikovanju čoveka u utrobi po Božijoj volji i o Njegovoj moći i mudrosti, otvara uvid u čudesnu preciznost i pažnju s kojom Stvoritelj vodi svaki život. Ova poruka ne ostaje apstraktna: ona nas uči zahvalnosti, poštovanju života i samopregledu, ali i nudi mir, jer nas podseća da smo u rukama Moćnog i Mudrog. U svakodnevnom životu, gde su brige i izazovi stalni, ovi ajeti donose spokoj i podstiču vernika da svaku situaciju, od najmanjih detalja do najvećih odluka, posmatra kroz prizmu Božije prisutnosti i pravde.
Kroz ajete 98:7-8 saznajemo kako Božije zadovoljstvo i večna nagrada pripadaju najposvećenijima.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Ajeti 2:28-29 nas podsećaju da je svaki trenutak dar, a svaki izbor odgovornost prema Stvoritelju i svetu oko nas.
Ajet 2:107 podseća da istinska pomoć i zaštita pripadaju samo Bogu, razotkrivajući ljudsku sklonost da traži utočište u prolaznim izvorima moći.
Poruka iz sure El-Bekare, izdvojena za 10. januar, ne obećava lakše dane, već uči kako se kroz teške prolazi uspravno.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Ajeti 5:75‑76 ukazuju na razliku između poštovanja poslanika i čistog obožavanja, otkrivajući lekciju o ljudskoj skromnosti i božanskoj moći
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.